Ja sam se zaljubila – uletjela je Sanja u ekipu. No, umjesto očekivanog oduševljenja, dobila je samo kolutanje očima. Jer njezina je priča uvijek ista: otkrije nekog zgodnog umišljenka, podrobno ga prouči, pa zavoli sve što i on voli. Jede što i on, pije što i on, izgovara njegove rečenice, zastupa njegove stavove, osjeća se kao on – i gle čuda, želi sve isto što i on želi…
Njemu to neko vrijeme godi, a onda mu dosadi… A kada tip nestane iz njezinog života, nestane i ona. Ostane praznina koja ne zna ni što voli, ni što misli, ni što želi… Ukratko, kada se praznina u Sanji zaljubi u nekoga tko je pun sebe, ona postaje ništa drugo do eho…
Ova se pojava u psihologiji naziva ehoizam. Predstavlja suprotnost narcizmu. Opisuje osobe koje se gube u tuđim potrebama, ne izražavaju vlastite želje i žive kroz druge…
Danas i vrapci znaju mit prema kojem je Narcis ugledao u vodi vlastiti odraz i u njega se zaljubio. Ali isto tako, malo tko pamti nimfu Eho koja se zaljubila u Narcisa. Eho nije mogla izreći vlastite riječi – samo ponavljati tuđe…
U ovoj priči svatko voli ono što ne postoji: Narcis voli odraz, Eho voli odjek. Narcis traži sebe, Eho gubi sebe. Stoga je u mitologiji to možda najtužnija ljubavna kombinacija…
Mit završava tragično: Eho se rastopi u Narcisu, a Narcis se utopi u iluziji o sebi. Tako je Narcis postao simbol samouništavajućeg sebeljublja, a Eho simbol žene koja gubi svoj glas u tuđem egu… Ego (lj)ubi Eho…
Ova dva ekstrema i danas odjekuju u svakoj priči o nereciprocitetnoj ljubavi, podsjećajući nas da se prava ljubav ne događa kada dvoje nestanu u jedno, nego kada između dvoje nastane treće – svjesnost…
P. S.
Sanja ovaj tekst neće lajkati.
Jer moje tekstove ne lajka ni on.