“Srodna duša” postoji – i dolazi ti kao upozorenje da se konačno sabereš.
Nitko ne zna što radi – svi samo glume da znaju.
Ako trebaš retreat – ne znači da ćeš otići duboko u sebe, nego duboko u džep.
“Ljubav prema sebi” bez samodiscipline je kao dijeta na kolačima – donosi trenutnu utjehu i trajnu štetu.
Tko stalno priča o “svjetlu” – obično bježi od vlastitog mraka.
Nitko nije “u procesu” – samo odugovlači s odrastanjem.
U “bezuvjetnu ljubav” kunu se oni koji ne znaju postaviti granice i reči “ne”.
Ponavljanje lijepih duhovnih fraza neće ti umanjiti ego – samo će mu dati novi outfit.
Nitko nije na „pravom putu“ – samo neki smjelije improviziraju.
“Duhovni mir” se najčešće dogodi pet minuta nakon što odustaneš od duhovnosti.
Prosvjetljenje nije kad ti dođe svjetlo – nego kada ti se konačno smrači pa sve skužiš.
Sve dobre promjene počinju riječima – ma j**eš to…