Da… trauma treba eros…
Ali što točno eros jest? Je li to isto što i seks?
Nije. To su dva pola iste sile.
Seks je nadražaj – pražnjenje – odvajanje.
Eros je toplina – punjenje – povezivanje.
Muškarac je seks, žena eros. Međutim, u današnje doba, oni nisu u ovoj finoj ravnoteži: žena je postala seks i tako izgubila eros, pa je muškarac posrnuo u tanatos. (Poriv za nestajanjem identiteta, osjećaja, energije, tijela, života.) Sirov seks može ubiti eros – ali eros će uvijek oživjeti seks. I emocije! Pa i one stare, zaleđene traumom. Zato je povratak erosa i ponovna uspostava ravnoteže ženski posao. Kako se aktivira eros?
Kad ja hoću sebe oživjeti – samo se „ubijem“. Pretvorim se u „ništa“. To se zove meditacija. Kad imam virozu, već nakon par minuta meditacije, nema kihanja, kašljanja, nos je prohodan, disanje slobodno. To nije čudo. To je neurobiologija – biologija mira i iscjeljenja.
Ulaskom u meditativno, alfa stanje, kontrolu preuzima parasimpatički živčani sustav. Disanje se spušta do dna stomaka, pa ono aktivira dijafragmu i pumpa limfu. Ona odnosi višak tekućine, sluzi, upalne markere i toksine. Na isti način popuštaju i emocije zaleđene traumom. Tijelo zna izlaz iz traume.
Trauma se ne rješava razgovorom. Jer nije u pameti. Ona je u tijelu. Ali ne u trepavicama, nego na dnu stomaka. U zdjelicu pohranjujemo sve emocije koje duša nije mogla podnijeti: strah, bijes, tugu, gorčinu, emocionalnu memoriju ranog djetinjstva…
U trenutku šoka, zdjelica se stegne, dno se podigne, disanje ode gore, energija uđe u glavu, tijelo ode u „freeze“. Dio tijela iznad i ispod struka bivaju presječeni i odvojeni.
Nakon toga živiš u adrenalnom disanju, srcu koje je iscrpljeno od čežnje, glavi koja sve mora razumjeti, tijelu koje se steže u grču i odnosima koji te stalno drže „na rubu“. Srce odrađuje sve, a bez korijena i punjenja. To je glavni problem žena. A rješenje je – eros. To je topla energija koja odmrzava tijelo.
Eros stanuje u zdjelici.
Budi se disanjem.
Disanje iz zdjelice vrtloži životnu silu koja ledenjake emocija zagrijava i diže prema srcu gdje mogu biti osviještene i ispražnjene. Kada se poveže sa zdjelicom, srce se otvara polako, sigurno, zrelo, bez panike. A to mijenja sve…
Mijenja se pokret, hod, glas, pogled, energija, magnetizam. Zdravlje se popravlja na razinama koje ni ne povezujemo s disanjem. Samopouzdanje postaje organsko, a ne tehničko. Instinkti izoštreni, intuicija brutalno jasna. Eros postaje postojan, a ne impulzivan.
Disanje iz zdjelice je najjači način izlaska iz emocionalne zaleđenosti. Ono vraća energiju iz glave u tijelo; iz straha u sigurnost; iz opreza u povjerenje; iz preživljavanja u uživanje. Pretvara fragmentaciju u integraciju – babušku u boginju.
Muškarac, koji ima trauma blokove i emocionalne štitove, ne može se probiti i povezati sa ženom koja živi iz glave. Ali ne može ignorirati ženu koja živi iz zdjelice. Jer njezina je toplina jača od njegovog leda. Led uvijek gubi. Nema obrane…
Kako disati iz zdjelice? To nije tehnika. Tako diše svaka beba – dok je ne zgnječimo odgojem straha… Ipak, YouTube je pun instrukcija za „yoni breathing“. Poslušaj tijelo i odaberi što ti paše. No, i samim obraćanjem pažnje na zdjelicu – sve ti se samo kaže…
Za početak je dovoljno pet minuta vježbe. Osjećaj je toliko senzualan da lako povuče na duže – ali ne treba žuriti. Energije su to!
A što kada bi tako disala 24 sata? To ne bi mogla izdržati. To je vulkan… To je reset operativnog sustava… Promjena identiteta… Far beyond imaginining…
Disanje iz zdjelice je lako i prirodno.
Najveći izazov je – sjetiti se… Ali…
Simbol Puta boginje je podsjetnik. Njegova donja spirala je energetski motor, a srce emotivni sustav. On je mapa erosa. Ključ.
Detonator.
Zahvaljujući zlatari Lapidarium – autorski nakit, upravo je SAD lansirana limitirana edicija srebrnih privjesaka.
Biraj eros, ne traumu. 
Ima li ljepšeg poklona sebi?
put.boginje@gmail.com 