Boginja je alfa žena. Odskače od drugih. Hoda uzdignute glave. Zna što želi. Njezino samopouzdanje je inspirativno. Smjela je i iskrena. Pozitivne stvari nalaze svoj put do nje. Izazove svladava uz malo truda. Ona je uravnotežena, zna da se na silu ne postiže ništa. U društvu je prihvaćena kao ona koja poštuje druge te im pruža šansu i podršku. Ne dopušta da prošlost utječe na nju. Uvijek traži prilike da krene naprijed. Nema potrebu takmičenja sa drugima. Ona jedino nastoji da bude najbolja verzija sebe.

Babuška je beta žena. Ona se ne razlikuje od drugih. Stapa se s turobnošću ostalih ovozemaljskih grayeva. Hoda pognute glave, ne zna što želi, ne usudi se biti iskrena, radije žrtvovana. Ne vjeruje sebi, priklanja se autoritetima. Ne razumije prirodu stvarnosti i životne lekcije pa žali za svim i svačim. Nesigurna kakva je, konzumeristički guta matriksove shitove ljepote i prihvatljivosti. Prošlost joj programira budućnost. Vrti se od poznatog do predvidljivo. Tako nakuplja slojeve povijesti.

Prošlost – to su emocije. Emocije – to su informacijske posljedice nakupljenih iskustava. Nihov kemijski sastav stvara ovisnost čija vibracija privlači istovjetna iskustva. Ona joj ne dopuštaju da stvara novi život i zaljubi se u njega. Emocije joj grade zatvor u suradnji s umom.

Um je dizajniran kao zapis svega proživljenog. On je trezor prošlosti. Ono što upravo sada doživljavaš, posljedica je tvoje prošle misli. Zvijezda koju gledaš na nebu je duh koji je umro prije milijune godina. Što bliže gledaš, vidiš bližu prošlost. Što dalje gledaš, vidiš dalju prošlost. I tako, ako um gospodari tvojim životom, u svojoj budućnost opet i opet samo ponavljaš prošlost. Posao-kuća-posao-kuća… To, naravno, odgovara matriksu. Ali to nije pravi život. To je psihijatrija.

Ono što boginja osjeća nisu emocije. To je dosljedna, stabilna, visoko uređena i organizirana energija. Njezin svjetlijji oblik ljubavi nije kemijski nego električni. Osjećaj energije koji doživljava u svome tijelu blaženo je uzvišeniji od uvjeta u njezinom okruženju. To je stoga što je zagospodarila umom.

Babuška živi linearno, boginja dimenzionalno. Ali babuška želi iskoračiti iz svoje programirane, učmale rutine i ukoračiti u veličanstveno polje svih mogućnosti. No, ne zna kako svu tu prošlost lijepo poslati u MP3?  Kako prebaciti sklopku, isključiti babušku i uključiti boginju? Odgovor – prebacivanjem s bete na alfu… Holy shift!

U beta frekvenciji moždanih valova si u svojoj svakodnevnici kada si usmjerena na vanjski svijet. To je ona frekvencija pod kojom funkcioniraš u stresu našem svagdašnjem, ne bi li nekako preživjela… U alfa moždane valove zaranjaš kada si smirena, kreativna, intuitivna – kada je tvoja pozornost na tvom unutarnjem svijetu. Tada se više osjećaš kao zrak, a manje kao tijelo. Više kao nitko, nego kao netko. Ako si utrenirana zaroniti još dublje u theta ili čak delta moždane valove, dovest ćeš mozak u stanje procesiranja visoke energetske amplitude. To su valovi koji su zaslužni za tzv. spontana iscjeljenja.

Babuška of – boginja on. Kako iz bete u alfu? UMIJEĆEM NESTAJANJA. Opuštanjem. Ulaskom u tijelo. Dugo i duboko. Svjesnošću o njegovom unutarnjem prostoru. Postavljanjem pitanja vezanim uz svoju namjeru i dopuštanju mašti da stvara filmove poželjnije budućnosti  kao odgovore. Uživljavanjem i stapanjem s prizorima. Osjećanjem sebe u novim okolnostima. Preuzimanjem njihova ritma. Povratkom iz prostranstva postojanja u naš trodimenzionalni svijet, ali s novim osjećajem sebe i koračanjem kroz novi dan kao nova ti.

Babuška mijenja stvarnost mijenjajući materiju. Materijom na materiju. Za to je potrebno puno akcije. Teško je i naporno. Ukratko, gnjavaža! I nimalo seksi… Što je još gore, linearnim rješavanjem jednog materijalnog problema stvara barem dva nova. To je kao kada u zatvor uđe sitni kriminalac, a iz njega izađe krupni. Ili kao kada uzmeš jedan lijek, pa poslije moraš još tri, ne bi li se riješila nus pojava onog prvog… Kada rješavaš problem na razini simptoma i posljedica, samo proizvodiš nove, veće probleme.

Boginja mijenja materiju oslobađanjem svog postojanja od materije. Njezina rješenja izranjaju niotkuda – iz praznine koja je izvor nevidljivih nacrta holističkog sklada. Njezin primarni alat nije akcija. Ona razumije kako život funkcionira pa svoju svijest usklađuje s tim. I zna da ne mora pomagati univerzumu. Ne mora se skršiti da pomogne Onome koji je stvorio sve od atoma do galaksija, pa i Njezino Veličanstvo – Tebe!