Moja razmišljanja o čovjeku i svijetu nikada nisu rezonirala s konvencionalnima. Drugačija i neobična, u zatvorenim su umovima stvarala neshvaćanje, nelagodu ili dar-mar, pa su bivala, ili odbacivana, ili napadana. Tek od rijetkih shvaćena. Stoga sam imala na raspolaganju dva puta: ili ću podleći i sa svojim stavovima živjeti na pustom otoku, ili ću se izložiti dijeleći ih sa svijetom. Prvi put je sigurna izolacija, a drugi je rizik s kojim možda dobijem priliku da sretnem istomišljenike, razmiijenim ideje i nastavim se razvijati u pravcu koji me neodoljivo privlači… Odabrala sam ovaj drugi put…
Središnja tema mojih razmišljanja oduvijek su bila pitanja poput: što je bog, tijelo, ljubav, ženstvenost? Od najranije je dobi osijećam kao nešto tajanstveno i moćno. Što je još interesantnije, svaka spoznaja o ženstvenosti kao da me čini više usklađenom sa zakonima života.
O ženstvenosti sam učila kroz sebe, ali i knjige. No najšašavije je to da sam najbitniju lekciju o svijetu žene dobila od jednog muškarca u čijem svijetu nije bilo žene – Nikole Tesle. Naime, zahvaljujući tom avataru, spoznajem ženstvenost kroz energiju, vibraciju i frekvenciju. A to je jezgra razumijevanja svega…
Zahvaljujući Tesli, razumijem i mnoge druge velike autore koji šire i produbljuju ovu paradigmu: Barry Long, David Deida, Osho, N.D. Walsh, Eckhart Tole, Deepak Chopra, Bashar, Abraham, Michael Newtoa, Hew Len, Burt Goldman, Bob Proctor, Norman Walker, David Icke, James Redfield, Jack Fresco, Michael Tellinger, Bruce Lipton, Gregg Braden, Wayne Dyer, Joe Dispenza, Frank Kinslow… Progutala sam više od tisuću kinjiga…
No, ako bih od svih njih trebala izdvojiti jednu, onda bi to bio Zvonki cedar ruski. Autor ovog bestselera je Vladimir Megre, dobitnik Gusi nagrade za promicanje svjetskog mira kroz književnost 2011. godine.
Kada kažem bestseler, mislim na nevjerojatnih skoro 30 milijuna prodanih knjiga širom svijeta. Kako je moguć takav uspjeh?
Kada je Anastazija u pitanju – sve je moguće! Naime, Zvonki cedar ruski je, zapravo, ciklusu knjiga o sibirskoj pustinjakinji Anastaziji. Ili, preciznije, o jednoj boginji…
Knjige o prelijepoj Anastaziji mijenjaju život. Mene njezine riječi snažno dozivaju k sebi i stvarnosti svijeta u kojem živimo. Stoga sam često u svojim mislima zahvaljivala Anastaziji što ih je izgovorila, Megreu što ih je zapisao i Andreji što ih je prevala…
Ima prevoditeljice Andreje Varoščić Austin pronašla sam na mrežnim stranicama udruge AMRITA koja izdaje i prodaje ove knjige u Hrvatskoj. U e-mailu sam joj napisala da hoću knjige i stisnula send… S nestrpljenjem sam čekala receive. Ali život… uh… On je jedan takav fackin… On je, posve neočekivano… stisnuo edit…
Na vrata mi je došlo svih deset knjiga – a donijela ih je Andreja osobno. Naime, u mojoj su se narudžbi naša dva prezimena međusobno prepoznala. Kako? Naše su majke bile prijateljice koje su, dvadeset godina ranije, izgubile kontakt. Ova ih je narudžba, odnosno Anastazija, ponovno povezala.
No, prilikom njihova prva susreta dogodilo se još nešto: Andreja i ja smo ustanovile da smo se upoznale davno, još kao djevojčice. Meni je ostala u lijepom sjećanju, kao slika i prilika jedne nježne ženstvenosti…
Osijećala sam se neizmjerno podržana time što mi je život pružio priliku da zagrlim dva u jedan: davnu prijateljicu i sadašnju prevoditeljicu najdraže mi knjige. I prvo što sam morala pitati osobu koja se družila s Megreom bilo je najgluplje pitanje na svijetu, a koje postavi svaki Anastazijin čitatelj početnik: je li Anastazija stvarna?
“Da, Anastazija je stvarna žena!” bio je jedini mogući odgovor.
Naravno! Kako drugačije!? Tko bi nam drugi mogao ubzati misli, pročistiti namjere, stvoriti lijepe osjećaje i pobuditi toliko stvaralaštva i promjena u svijetu ako ne netko tko je stvaran!? Ali zaista stvaran…
Uostalom, Anastazija je i Boginju učinila stvarnom. Naime, prije Anastazije, Boginja je bila tek moja lijepa misao. Anastazija je ta koja me potakla da svoja razmišljanja o ženi najprije pretvorim u blogove, a potom u knjige i tako učinim opipljivom.
I ono najvažnije…
Zbog činjenica da, negdje na svijetu, postoji žena poput Anastazije, usudila sam se sve žene nazvati boginjama…
I zato…
Hvala, Anastazija… Hvala, Megre… Hvala, Andreja!
Voli Vas Daniela!
p.s.
Draga Andreja, znam da pakiraš kofere jer putuješ na susret s Megreom. Molim te, reci mu da dođe u Hrvatsku…Pričaj mu kako je plav naš Jadran… Naka dođe! I neka si povede Anastaziju…
Andreja i Nina Megre (unuka), Bratisalava, 20.09.17.
Andreja i Vladimir Megre, Bratisalava, 20.09.17.
