O čemu god počneš pričati s Roksi, sve završi na njezinoj tužaljki kako nema dovoljno novaca. S obzirom da izvrsno govori tri strana jezika, predložila sam joj niz načina kako da zaradi više. No, ona je usavršila „talent“ da svaki prijedlog dočeka “na nož”. Na kraju svoje gubitničke obrane obično se obruši na roditelje. Oni su, naravno, krivi za sve njezine zakinutosti! Prenijeli su joj previše svojih nesigurnosti, pa sad ima alibi zašto i u pedesetoj živi u njihovoj kući, na njihov račun. Pročitala je stotinu knjiga iz samopomoći, ali ni jedna joj nije pomogla… da promijeni roditelje…
Roksa, kao i mnoge žene, pati od osjećaja neadekvatnosti pa izbjegava život. Njezini roditelji nisu nikakvi monstrumi. Tek jednostavni i časni ljudi koji su čitav život marljivo radili najbolje što su znali. Doduše, volja im zaista ima čvrstoću blitve na lešo, a emocije toplinu hladetine. No, obiteljsko okruženje koje su stvorili bitno je snošljivije od prosječnog balkanskog obiteljskog realitya. Naime, na Balkanu se, u svakoj obitelji koja ima više od jednoga člana, u najvećoj tajnosti vodi rat do istrebljenja. Razlozi su povijesne prirode…
U vremenu prije matriksa, odnosno neolitskog matrijarhata, djeca su bila tretirana kao anđeli. No, dolaskom patrijarhata, odnosno pojavom prvotne verzije matriksa, djetinjstvo je bilo najteže preživjet. Djeca su tretirana kao životinje. Uobičajeno su bila brutalno kažnjavana za sve ono što ih je činilo nejakima i neiskusnima. S druge strane, razlog okrutnosti odraslih babuna mogla je biti bilo koja ideja drugačija od cca. pet uobičajenih po kojima se na isti način živjelo tisućama godina.
Sve do nedavno takvu je okrutnost „zasluživala“ i ideja o školovanju. „Ma nemoj! Ti bi da si pametan!? A što meni fali? U školu nije iša ni moj ćaća, pa neš ni ti, sinko! Ostaćeš doma. Moš birat: zemlja ili ovce! A kad dođe rat… ako si muško… zna se…“
U to vrijeme nisi smio biti mislima jači od drugih, ali ni tijelom slabiji.
Jedan moj rođak je kao dijete patio od epilepsije. Napad mu se znao dogoditi usred sela. Poslije bi ga otac vezao konopcem za stolicu i mlatio kandžijom dok ovaj ne bi ostao bez glasa. Zašto!? Jer ga je sin svojom bolešću sramotio pred narodom… Odrastao je u osamljenog čovjeka. Težak oblik mucanja otežavao mu je zbližavanja. Svoj kratki život proveo je kao crkveni fanatik. A kako i ne bi jadnik…
E, moja Roksi, a ti misliš da… nemaš ti pojma…
U novijoj verziji matriksa performanse djetinjstva su poboljšane – na gore. U ovom trenutku milijuni djece rade kao najjeftinija i najobespravljenija radna snaga, milijuni djece se godišnje prodaju pedofilima u seksualno roblje, milijuni djece se dostave psihopatima da ih ustroje u vojnike i ubojice, milijuni djece se žrtvuju u ritualnim ubojstvima, milijuni djece bivaju napušteni od osiromašenih, ovisnih, oboljelih ili odljuđenih roditelja, milijuni djece godišnje stradaju od ratova, gladi i bolesti… milijuni djece u svijetu nemaju djetinjstvo.
Happy family – to nije pravilo! To je džambo iluzija! Disneyland. Žešći matriksov hipnotik. Jer sve dok smo uvjereni da svi oko nas – osim nas, sram nas bilo – žive obiteljsku idilu, nismo svjesni stvarnosti svijeta u kojem živimo. Sve dok mislimo da je svima oko nas obitelj zdrava, a samo naša u problemu, živimo u energiji stida i krivnje, izolacije i nezacijeljenosti.
To ne znači da trebaš ići okolo i svakom koga sretneš pričati o tome kako si imala nesretno djetinjstvo ili loš brak. Teška priča tvoje prošlosti ne zanima nikoga! Samo babe. Jer one su žrtve, povijest, bol. A što si ti?
Ako obitelj i prijatelji kažu da si draga, slatka, fina, ono baš super – onda si i ti babuška. Jer babun i babuška su društvena norma. Međutim, ako si postavila pred sebe standarde iznad norme, onda nisi normalna! Samim time nisi prihvatljiva. Ti si „nekako čudna“.
Boginja se pojavljuje kada obrneš igricu – kad priču o prošlosti zamijeniš pričom o budućnosti. Kad postaviš pred sebe veliki cilj. Jer ako postaviš mali cilj, njegovog rješavanja smjesta će se uhvatiti baba. Zna ona kako se to radi. Ali ako ispred sebe postaviš cilj s kakvim baba nema iskustva, koji je izvan njezinih limita, pa ga smatra nemogućim – baba će otići, a boginja će doći. Takav ćete cilj prebacit iz fizike u metafiziku. A tamo matriks gubi snagu.
Ali ako od boginje očekuješ utjehu za izgovore da ne iskoračiš iz komfora poznate ti nemoći kojom izbjegavaš odgovornost za svoje stanje – nećeš je dobiti. Boginja ti nije Majka Tereza. Više je nalik zvjerčici koja stoji pred ogromnim, opakim, napaljenim King Kongom i prkosno mu dovikuje: „Odjebi, Miki Maus!“ Boginja traži da se zauzmeš za sebe. I da u tome budeš sa srcem velikim k’o autobus.
E moja Roksi… Kažeš, knjige o samopomoći ti ne pomažu? Nema te knjige koja će ti pomoći ako si sama ne pomogneš! U tome i je samo-pomoć. Počni od toga da se ispričaš roditeljima što ih žrtvuješ hineći se žrtvom. „Radi, p.t.m.!“ – rekao bi barba Toni. A ja bih dodala i… Odrasti više! Ako ni zbog čega drugoga, odrasti zbog sve one djeca koja nisu imala priliku odrasti! Odrasti, živi i pronađi načina da – usprkos svemu što je bilo – budeš sretna. Kako? Daj ono što želiš primiti. Nađi nekog i usreći ga. Daj u tome sve od sebe. I tako čini iz dana u dan… To će te obogatit. Garant.