Živimo u vremenu transformacija. U ženi se previru babuška i boginja, a u muškarcu babun i bog.
Moja isprika lijepoj ruskoj tradiciji babuški, ali i babunima – majmunima čiji naziv koristim kao opis „nedorađene“ osobnosti muškarca. Ne činim to zato što je riječ o vrsti velikih, grubih i sirovih primata, već zato što mi zvuk riječi fino paše uz babušku. Ok, muljam. Ali samo malo. Jer istovremeno se u istočnjačkoj tradiciji s „babu“ oslovljava otac, što je primjereno babunatu u kojem živimo.
Veće skupine babuna organiziraju se u tzv. banana države. To su države koje su ovisne o uvozu tuđe hrane, vode, energije i svih drugih proizvoda, a zovu se „nezavisne“. To su države koje su porobljene zakonima, opljačkane fondovima, pretučene ovrhama i dokrajčene beznađima, a zovu se “slobodne”. To su države čiji su građani „u banani“ ali to im je OK. No to, naravno, nije slučaj s Balkanom.
Ono što je slučaj i što povezuje balkanskog i afričkog babuna je – radoznalost. Balkanski je babun izuzetno znatiželjan oko toga koliko mu pajdo zarađuje, što jede, koga je.e i koliki mu je. Nerijetko svoju znatiželju pretvara u špijunažu zvanu „balkanska posla“. Tu još spada otimačina i prevara, pa onda možda i nije neobično što u slavenskoj arhaičkoj tradiciji „babunija“ znači nevjera.
To isto tako može značiti da babune nećeš nužno sresti na sajmu vjerske opreme (osim kao religijske manekene iz političke domene), ali ih možeš zateći kako skaču s babuške na babušku. To je zbog sindroma hiperaktivnosti i poremećaja pažnje (kad se ožene sindrom se promijeni u hiperpasivnosti i nedostatak pažnje). On ih onemogućuje da prodru kroz ljušture babuški i dođu do esencije ženstvenosti koja ima moć transformirati ih u nešto više od onoga što trenutačno jesu.
Uzrok svih ovih problema je PTSP. Ovaj se sindrom kod babuna i babuški Balkana javlja kao posljedica djetinjstva. Zbog svih onih traumi odrastanja kao zanemarenih, poniženih i nevoljenih mladih bića, većina naizgled odraslih babuški i babuna su zapravo male djevojčice i dječaci koji se koprcaju nastojeći izaći iz nalijepljenosti na mamu i tatu.
Bez prirodnog, pubertetskog uspostavljanja kontakta s dubokom ženstvenošću, odnosno muževnošću, babuške i babuni žive „na van“, površno i plitko. A takva im je i spolnost. Ona se primarno događa u umu, a tek posljedično u izvjesnim organima. Zato su babunu za seks potrebni audio i video zapisi. Može i crtić, samo nek’ je porno. Antiseks prvenstveno ima veze s nuždom, a tek u tragovima s babuškom.
Da bi babuške i babuni evoluirali u bogove i boginje, potrebno im je iscjeljenje. Kada se iscijeli dječak – pojavljuje se muškarac. Kada se pojavi pravi muškarac, pojavljuje se prava žena, boginja. Iscjeljenje je produhovljenje. A ono je moguće samo kroz tijelo. I božansku seksualnost. A takva je rijetka u banana civilizaciji. U njoj su babuške i babuni odrezani od vatre koja tijela drži živima.
Naša nas tijela, naime, pokušavaju naučiti da živimo kao žene i muškarci, bogovi i boginje. Međutim, u tome ih blokira tabu smrti. Kad je smrt u pitanju, svi se prave blesavi. Kao da ne postoji. Nitko ne želi da njegove naslage povijesti umru, da pusti staro „ja“ i otvori se novom. I tako “ode vino u kvasinu”.
Kada ne koristimo tijelo u potpunosti, ostajemo odrezani od duše i smisla našeg života. No, kada prihvatimo smrt energetsko-informacijskih tvorbi prošlih iskustava, slojevi okamenjene povijesti ispare u energiju potrebnu za stvaranje poželjnije budućnosti.
Najvažniji rat koji ćeš u životu voditi nije balkanski rat. To je rat između tijela i budale. Ili će budala uništiti tijelo, ili će tijelo uništiti budalu. Kada babuška i babun počnu slušati i uvažavati tijelo, ono postaje melodičnije. Tako uštimano tijelo je avatar. Ono odbija sve vrste otrova i laži koji se u njega unose.
Tijelo, koje je osnaženo pročišćenjem, izbacit će iz sebe bolest i budalu. Jer tijelo je inteligentno. Ne podnosi babuške, babune i banana kulture.