Par puta godišnje prođem kraj jedne novije zgrade na periferiji. Kada sam prvi put prošla, preko cijele njezine južne fasade stajao je grafit: „Roksi, volim te!“ Kada sam prošla par mjeseci kasnije, zgrade je bila friško prefarbana u bijelo. A kada sam zadnji put prošla kraj nje, na zgradi je opet stajao grafit: „Đaba si farbao. Još uvijek je volim!“
To je tzv. devastirajuća fasadna lirika. Jer što babun voli, to razori. Frajeru, ako je zaista voliš, onda joj napravi kuću, a nemoj uništavati njezinu! Ugledaj se u svog pretka iz kamenog doba! Kakvu li je on samo kuću gradio svojoj ljubljenoj! Kuću zapanjujuću! Jer megabalkanac je rođen slobodne svijesti. To znači bogat. Nije bilo novca da mu prijeći obilje. Zato se i kaže da je to bilo „zlatno doba čovječanstva“.
U periodi od 10.000 do 5.000 g.p.n.e. protoslaveni su gradili piramidalne kuće s centralnim grijanjem, imali pismo, kalendar, kotač i razvijenu metalurgiju. A ti si mislila da su u to doba čovjekoliki majmuni neartikulirano urlali i mlatili toljagama kao u filmu Odiseja 2001. Ahahaaaa… Arheološki nalazi Vinče i Lepenskog Vira pričaju fantastičnu priču. No, držim da je slično bilo od Jadrana do ruskih stepa na sjeveru, pa od Alpa do Crnog mora. Samo na tolikom prostranstvu lopata nije dovoljno duboko zabodena.
Megabalkanac je tražio svetu suštinu. Približio joj se kroz geometrijska tijela kugle i piramide. Oni su mu značili kozmičku moć. Između duhovnosti, tehnologije i arhitekture nije uvijek bilo jasnih granica. Stoga su i kuće građene u piramidalnoj i sfernoj strukturi. Imale su dvije do pet soba površine do 80 m2. Na zidovima je bila termoizolacija od lesnog blata i pljeve. To je danas hit materijal u gradnji ekskluzivnih kuća. Na podu su bile drvene grede, uglancane slojem gline. U centru kuće stajalo je ognjište sa žrtvenikom. Kuća je bila konstrukcija mističnog portala života i smrti.
Između kuća postojalo je i mjesto susreta trgovaca svijeta. Svi su bili dobrodošli! Gradovi kamenog doba nemaju sustav obrane. Jer nema ratova. Naš kameni predak je samo razmišljao o komforu. On mu je bio temelj za bavljenje znanošću, umjetnošću i ljubavlju. Volio je Majku Zemlju. Ona je za njega bila svetinja. Zato su i njegovi hramovi bili uklopljeni u okoliš, obično u neko brdo koje je svojim izgledom zrcalilo položaje zvijezda. Mega balkanac je bio ponosni sluga neba i zemlje.
A onda, prije šest tisuća godina, nešto se dogodilo. Neki kažu „pad“. U indoeuropskim narodima nešto se zatalasalo. Krenule su invazije. Iz epicentra te nasilne vibracije ekspandirala je neka nova psiha. Pojavila se dominacija okrutnika, posjednika, religija. Počeli su ratovi. Ta nova psiha je sve vidjela drugačije. Osvajači su pomutili umove šamana, uzeli im znanje, a potom ih ubili. Iskorjenjivali su staru psihu, drevna znanja i stanja svijesti te nametali novu. Oni su htjeli novi početak s povijesnom nulom.
Cijela to ludilo omogućena je time što je nova psiha ponajprije narušila balans muške i ženske energije. Muški princip snage postao je nasilje. Ženski princip ljepote postao je bol. Voljenje je postalo grijeh. Seks je postao oružje nadmoći. Život je postao patnja. Bog i boginja postali su babun i babuška.
Što je „nova psiha? To je sustav porobljavanja društva. Baziran je na kontroli percepcije. Ona je podešena na niskofrekventna stanja – strah, depresiju, tjeskobu, konflikt, sram, krivnju, nesigurnost, sumnju. Ta vrsta energije je hrana za psihopatskog pauka koji plete matriks mrežu.
Buđenje boginje je instinkivan odgovor na matriks. To je buđenje sposobnosti da skladno živiš s bićima svih vrsta, da poštuješ prirodu, razumiješ njezine ogromne resurse, prosperitetnu moć mira i slobode. To je buđenje umijeća upravljamo vlastitom energijom. Što je više imaš, skladnije funkcioniraš, više ljepote zamjećuješ i, poput drevne balkanske boginje, opet vidiš čaroliju koja je u pozadini svega stvorenoga. U konačnici, BUĐENJE BOGINJE JE BUĐENJE PERCEPCIJE.
Biti boginja znači biti ABC – Always Be Connected. To znači stalno biti povezana s većim jastvom – kroz tijelo, ali i kroz prošireno tijelo. Prošireno tijelo boginje je njezin dom. On je puno više od puke nekretnine. Kuća je mjesto u koji boginja smješta cijeli svoj svemir. Njegov centar je – povjerenje.
Povjerenje je princip po kojem boginja bira prijatelje i partnere. Sva carstva svijeta su izgrađena na povjerenju. Sva carstva su propala zbog izdaje. Sve obitelji su propale zbog prevare. Imaš li partnera kojem možeš vjerovati? Ako si s njim, zašto mu ne vjeruješ? Ako mu ne vjeruješ, zašto si s njim?
Ako nemaš odgovore, pitanje postavi njemu: „Hej bejbe, što bi volio raditi u životu?“ i onda moli Boga da ne kaže: „Nisam o tome razmišljao.“ Jer ako nije o tome razmišljao, nije o ničem razmišljao, a vjerojatno ni neće. To je jedan od beznadnih obrazaca mini-bikini balkanca. Uglavnom je naslijeđen od oca, zajedno sa zlatnim satom kojeg je ovaj dobio zato što je 50 godina radio kao portir. (Doduše, poslije ga je pretopio u zlatni zub.) Pola stoljeća požrtvovno otvarat i zatvarat vrata nekada je bila hvalevrijednoza. Danas je dijagnoza. U nju ne možeš imati povjerenja.
Vjeruj onome koji ima za cilj biti bogat. Nema, naime, ničega spornog u ideji da se bogatiš bogateći druge. Jer u konačnici, kada se govori o bogaćenju, zapravo se ne govori o novcu. Bogatstvo je ono što jesi. Kada znaš tko jesi. Kada istražuješ granice svijesti… S takvim boginja kuću gradi, djecu radi i stabla sadi. S takvim boginja stvara pravu stvar i tvori moćan par.