Voli sebe polako – ove nježne riječi ispisala je ruska autorica Jelena Kisjeljeva, prevela ih je Beba Muratović, a ja sam ih prilagodila boginji. Jelena kaže…
Ljubav ne voli žurbu. I zato voli sebe polako. Kao da plešeš prvi ples s čovjekom u kojeg si zaljubljena. Kao da podgrijavaš mlijeko za bebu. Slušaj se pažljivo, kao da je to posljednja riječ koju ćeš čuti…
Voli sebe polako. Cijelim svojim tijelom izvodi taj ples. Kao neočekivani sunčan dan. Kao da je vrijeme stalo, sat zastao, pa preostaje samo da se pjevaju pjesme, broje skakavci u travi i čeka poziv na kupine i maline…
Voli sebe polako. Meko. Kao da je ispred vječnost i najvažniji zadatak koji ti je dan iz Nebeske Uprave. Češljaj svoju kosu s ljubavlju, dok ne postane zlatna i ne pretvori se u rijeku…
Jutrom ne žuri da se uljepšaš i ubaciš u formu. Promatraj sebe u ogledalu kao sliku Majstora. Uz dužno poštovanje za njegov talent. I ne trči da mu daš ocjenu… Pooolaaakooo… kao zvuk lijene flaute u hladu grana… Kao tišina nakon dugog dana. Nježnooo. Ne odriči se te nježnosti. Ostani u trenutku… u sebi… toliko… koliko je potrebno… za ljubav…