Božansko muško je svjesnost. Božansko žensko je životna sila.
Muškarca duboke muževnosti radije nazivam div nego bog. Uostalom, div i dolazi od divino, što znači božanski. Njegova družica je diva, što u prijevodu znači božanstvena i obožavana. Kako su se u našoj kolektivnoj svijesti pojavili div i diva?
Vjerovali ili ne ali Div i Diva su jedan od najstarijih i najtajanstvenijih parova slavenske mitologije. Štoviše, oni su staroslavenska božanstva. Kasnije, dolaskom matriksa, staroslavenska duhovnost obilježena je kao poganska, a to je utjecalo i na predaju. Prema njoj, divovi više nisu bili božanstva nego tek mitski demoni prirode. Nije ih krasilo ništa drugo doli veličina i snaga.
U davnini, kada su ljudi u mojoj Istri živjeli s divovima, nastale su priče o Velom Joži, Banu Dragonji i njegovoj ženi Mirni. Iz tog je doba Dalmacija zapamtila diva Kleka, diva Kornata i mnoge druge. A najznačajniji među njima bio Perun. Neki kažu bog, a neki div. Tko bi ga znao!?
U svakom slučaju, žensko u meni zbori da div proizvodi supstancu rasta stremeći svome cilju – stremeći svojoj namjeri da život živi na veliko, obogaćujući svijet svojim darom. Učenja potrebna za rast čine da mu se um otvara kao osjećanje, a tijelo kao svjetlost.
No, on ne traži od svoje dive da slijedi njegov smjer. Ne, ne. On je potiče da se kreće u smjeru koji će najbolje poslužiti njezinom rastu u sreći i ljubavi. I neće pristati ni na što manje od toga. Štoviše, svojim će autentičnim rastom div i diva utabati vlastitu stazu. Zašto je ona važna?
Važna je jer je vlastiti put jedini prostor slobode. I samo u njemu div može obljubiti svoju divu s toliko strasti da oboje nestanu u punoj sili voljenja. A to je, za većinu žena, jedini prihvatljivi način „nestajanja“…