Jutro je. I boginja i babuška stoje gole pred ogledalom. I obje kažu isto: „Kakvo lijepo tijelo!“. U čemu je razlika?
Boginja to izgovara kao čin stvaranja. Babuška to kaže s pozicije pacijentice koja je na terapiji pozitivnog mišljenja.
Cijela alternativa matriksu zasniva se na doktrini pozitivne misli. Zasramili smo se svoje negativnosti pa se furamo na smajli selfiće. Treniramo odrazu u ogledalu reći: „volim te!“. Tri puta po pet minuta. Koliko trbušnjaka, toliko afirmacija. Ali taj „volim te“ je mehanički. Kokokodaaaaa duhovnost. U njemu nema supstance. Nema tebe. Reci ljubav kad jesi ljubav. Tada je „volim te“ sila iscjeljenja.
Put boginje nije zamjena negativnih programa pozitivnima. Taj je put prodor kroz tunel babuškinih ljuštura, programa, emocija prošlosti. Na drugoj strani tunela je lakoća i djevičanska čistoća. Superinteligencija. Ali prethodno je potrebno preuzeti odgovornost za sebe, svoj život i svijet.
Centar tebe i tvoga svijeta je tijelo. U njemu je i njegov izvor. Sve. Nije tamo vani neka osoba koja ti zagorčava život. Ono što ti zagorčava život je jedna ćelija u tvome umu koja treba iscjeljenje ljubavlju i sviješću. Stoga, budi ljubav, pogledaj se u ogledalo i reci joj „volim te“.
Za preuzimanje odgovornosti je potrebna hrabrost. A to znači ne žaliti se na nešto ili nekog, ne optuživati ga ili okrivljavati. Nitko ti nije kriv. Odgovorna si za sve. To nije lako. To je najlakše. Boginja prihvaća odgovornost za svaku svoju emociju. Ne dijeli ih na pozitivne i negativne. Sve ih grli. Ona se ne odriče svog nezadovoljstva. Ne bi li bilo suludo odreći se jedinog pouzdanog putokaza prema zadovoljstvu? Ona se ne odriče svojih slabosti. One skrivaju snagu. Mane skrivaju vrline, nedostaci skrivaju prednosti, babuške skrivaju boginje.
Zapaziti, prihvatiti i voljeti sve svoje osjete i osjećaje koji se upravo sad događaju, znači voljeti sebe.
Voljeti sebe znači otpuštanje starih emocija i nefunkcionalnih uvjerenja.
To znači otpuštanje babuški.
To znači oslobađanje boginje…