Kada se govori o duhovnosti, onda smo uglavnom navikli na egzotičnu duhovnost dalekog istoka te njegovu komercijalnu varijantu u vidu new agea anglo-saksonskog tržišta. A gdje smo mi u svemu tome? Jedan od mogućih odgovora nudi – Anastazija!
Riječ je o čudesnoj ali stvarnoj sibirskoj boginji. Njezine nas riječi snažno dozivaju k sebi. A za nas je slavenski duh boginje značajan jer nam je u genima köd slavenskih predaka…
Anastazija kaže da u svemiru nema jače energije od energije ljubavi. Ovo je energija stvaranja, rasta i transformacija. Stoga je najsnažniji onaj koji najviše voli – koji voli kao što boginja voljet može.
Babuška je usvojila mačističke kvalitete nadmetanja i prodiranja „zbaci, zgrabi, zgazi!“ Ali kada se žena uči da bude agresivna, lukava, uvredljiva ili optužujuća, ona gubi svoju snagu. Pa sve ono, što je čini uspješnom na teritoriju antimuškaraca, okreće se protiv njezine ženstvenosti na polju ljubavi. Pristajući na matriksov obrnuti sustav vrijednosti, žena krši zakone prirode svoje ženstvenosti i postaje antižena. Jer prirodna žena pobjeđuje bez borbe. Mekoćom. Blagošću. Nježnošću.
Žena je uspješna kada slobodno stvara i izražava supstancu božanske ženstvenosti koja se neprestano rađa u njezinom centru. To je supstanca čudesne ljepote i moći. Vrijeme u kojem upravo živimo je vrijeme u kojem se ta božanska ženstvenost ponovo uključuje. Zato ovo vrijeme nazivaju i „epohom žena“. To je vrijeme jedinstva, harmonije, mira i prosperiteta. Vrijeme kada žena ponovno zauzima svoj božanski položaj.
A da bi uspostavile ovaj novi poredak na Zemlji, žene se trebaju sjetiti svog predodređenja. Aktivno djelujući po njemu, one vraćaju ravnotežu i unosu u svijet načela milosti, suosjećanja, zajedništva i plemenitosti. S takvim načinom razvoja – društvo cvjeta. Za ženu su ove kvalitete jednako prirodne kao i miris za ružu ili svjetlost za svijeću. Služenje je – sreća. Briga o bliskim je – izvor energije. Ali samo kada žena to čini iz srca. Jer od srca do izvora je najkraći put. Put boginje…