Šetaju Adam i Eva vrtom. Oko njih obilje najsočnijeg voća. Mango, papaja, kivi, ananas, banane, kokos… Sadrže najpročišćeniju, najslađu i najvibrantniju vodu u svemiru. Međutim, oni svoj rajski sklad svako malo poremete prisiljavajući sebe da popiju osam čaša vode na dan iz vodovoda. Zmija im rekla da je to dobro za njih. I još im je rekla da im se osjećaj za žeđ pokvario pa da zato moraju piti i kada nisu žedni. Eto, Bog nije savršen pa nije bio u stanju stvoriti ispravnog čovjeka. Tvornička greška. Shit happens!

Tako kaže marketing. Ali arheologija dubokih slojeva kaže da smo doista živjeli u raju – u civilizaciji stopljenosti s prirodom, znanosti i umjetnosti, obilja i ljubavi. A onda se, prije pet i pol tisuće godina, nešto dogodilo. Ljudi su zaboravili voljeti. Počeli su mrziti. Uništavati. Pojavili su se ratovi, okrutnost i patnja. Ljudi su izgubili razum. Ludilo se stalo širiti poput zaraze. Kako? Opet marketing ili…?

Neke legende kažu da je crni čarobnjak zatrovao ljudima vodu. Izgovorio joj je riječi zla. A voda je superkompjuter. Ona pamti sve što čuje, vidi i osjeti. Njezina memorija djeluje kao program. S obzirom da su i tijela „boce s vodom“, ljudi od tada pamte samo povijest ratova. Na osnovu takvog pamćenja mogli su stvarati samo još goru budućnost. Kao takvi, lako su povjerovali da su „roba s greškom“. Zbog zagađene vode su zaboravili na drevnu povijest u kojoj nije bilo ratova, pa nisu mogli stvarati lijepu budućnost.

Nakon što se muškarac napio zatrovane vode, misao nasilja ga je podčinila, hipnotizirala i pretvorila u slugu. Tako je zaboravio voljeti. Sve mu se pobrkalo. Čin ljubavi je pretvorio u čin psovke. Stao je činiti ženi isto ono čime je proklinjao svoje neprijatelje. Nju je uvjerio da se tako vodi ljubav. A ona mu je, iz ljubavi, povjerovala. I tako je ono što je bilo veličanstveno postalo vulgarno. Što je bilo prirodno, postalo je izopačeno.

S obzirom da se strast urušila u pohotu, ljepota je postala problem – meta sile i neljudskosti. Da bi preživjela, žena je morala isključiti ženstvenost, zamračiti blistavost, zatajiti privlačnost, kamuflirati se odbojnošću, oklopiti neosjetljivošću. Navlačeći tako sloj po sloj zaštite, žena se pretvarala u babušku. I u tome je uspjela. Ali čineći tako tisućljećima, zaboravila je da je baba njezin štit, a ne bit.

Njezino buđenje otežava činjenica da svijetom i dalje vlada antirazum, antiseks i antimuškarac, koji se diobom počeo dijeliti na „tvrdog antimuškarca“ koji svoje muške energije koristi za hitno istrebljenje sveg života, i na „mekog antimuškarca“ koji je svoje ženske energije doveo do groteskne dekadencije.

Kao reakcija na „mekanog“, pojavila se tvrda antižena. Ovaj boležljivi savez ženturače i beskičmenjaka je, srećom, bezopasan. Osim toga, funkcionira. Ali onaj istinski par – div i diva – nadrasta okviriće funkcionalnog suživotića utopljenog u društvene konvencijice. Jer životić je dobar – ali život je bolji!

S druge strane, kao reakcija na tvrdog antimuškarca, pojavile su se dvije vrste žrtava: redovne i izvanredne.

Redovna žrtva nastavlja s tradicionalnim ženskim ulogama. Ona je zaposlena i udana. Srećom, šef joj je frend iz škole, dvojkaš koji je uvijek prepisivao od nje. Sad joj velikodušno daje priliku da sve svoje vrijeme i sposobnosti preda poslu ispod čijih će se zasluga on potpisati. To se zove „karijera“. I ona je prihvaća.

Ali kao i svaka “superžena”, ona može hendlat i novce i ovce. Stoga rađa prvo, drugo pa peto dijete, i do kolapsa se trudi da njezina djeca zadovolje sve perverzije obrazovnog sustava dok ne svrši svoje matriks programiranje. Ona kuha, pere i pegla. Kad rinta, ne misli na uvrede i batine. To se zove „obiteljska idila“. Redovna žrtva je redovni primjerak dobre uklopljenosti u duboko bolesno društvo.

Izvanredna žrtva je “upgradena” redovna žrtva. Ona je skužila da muškarac vlada matriksom, a da ona može seksom vladati muškarcem. To joj donosi poziciju moći. S te će pozicije vladati običnim žrtvama s više bešćutnosti i brutalnosti nego bilo koji muškarac, te postizati izvanredne rezultate u ego-strukturama. Zato korporacije promiču kučke! No, najveća žrtva vlastite ambicije je njezino pregaženo biće boginje.

Kučka je ispravno skužila da je antimuškarac rob svoje požude, koju istovremeno obožava i prezire. Pogotovo ako je ona skrenula u nešto morbidno. Tada se gnuša i sebe i svojih nagona. Nekada mu je olakšanje donosila ispovijed ili samobičevanje. Sada mu iskupljenje nudi kučka, odnosno njezino računovodstvo zvano “ljubav”.

Kučka je shvatila da je u svijetu antiljubavi antiseks najtraženija roba. Očajnica nudi seks za mrvicu pažnje, kurva ga daje džabe, a kod prostitutke se može dobiti za manje ili veće novce, znači jeftino. Kučka, međutim, astronomski diže cijenu seksu čineći svoj seksipil dostupnim, a seks nedostupnim. Tako grabi dobre pregovaračke pozicije. Prodaje ga u trenutku kad za njega može postići status, počasti, privilegije i titule.

A svaki pravi antimuškarac od srca želi platiti što veću cijenu za antiseks. Jer plaćanje mu dođe k’o pokora. Na taj način njegove niskosti dobivaju visoku vrijednost. Iskupljenje i izbavljenje. Upravo je izbjegao mogućnost da mu život završi kao prosječni fijasko. Kučka mu dođe k’o spasiteljica. Transakcija je uspjela – duša je vragu prodana.

U cijelom tom kupleraju, titula najvećih čudakinja ipak je pomela one žene koje su se odlučile povući s tržišta antiseksa i poraditi na svome razvoju. Za njih su dramske igre antiljubavi gotove. “Game over.” One sad samo žele – čišćenje! I tu se u priči opet pojavljuje – voda! Zapravo, voda se u svim religijama pojavljuje kao link između čovjeka i boga. Voda sve otapa i pere. Pa i vaginalni smog.

Voda čisti sve, pa i samu sebe. To se događa u fazama preobražavanja: ili kada se led pretvara u vodu, ili kada isprava i pretvara se u kišu. I žena se čisti u fazi preobražavanja iz babe u boginju. I baš kao i voda, i ona tom prilikom odbacuje svoje informacijsko zagađenje, čuvajući pritom svoju baznu strukturu – program života.

Dok se čisti, žena se depolarizira. U ovoj fazi može izgubiti dodir sa svojom željom da bude erotski magnetizirana, žestoko obljubljena i razuzdana. David Deida kaže da je žena tada manje usmjerena na muškarca, a više na svoju cjelovitost. Uživa u svojoj slobodi i projektima, okrenuta je svrsi i uspjehu. Uostalom, za ženu je dobro da može ostvariti osobne i profesionalne ciljeve. Ali nije dovoljno! Stoga joj u kasnijoj fazi neprekidna samozaštita i samoodrživost postaju stresni, zamorni i neispunjavajući. Tada zajedništvo želi više nego suverenu i nezavisnu državnost. Umorna je od toga da sama sebi bude svi ministri.

Kada nakon faze aseksualnosti zapleše svoj divlji ples, ženu više ne može zadovoljiti muškarac koji je OK, ali se plaši vlastite čvrstine. Ona hazarderski bira muškarca netremične prisutnosti koji je zahtijeva bez predumišljaja i sigurnosnih pojaseva. Što je žena bila seksualno umrtvljenija, to joj je potreban opasniji ljubavnik (provalio nas je Deida). Jer “treba joj pouzdan vodič i snažan oslonac kako bi oslobodila svoje mračnije i zločestije teksture ljubavi.” Njezinu predaju povjerenjem zadobija samo intenzivna muževnost.

“Protresena strašću koja je snažnija od njezine potrebe za samopotvrđivanjem, ona se konačno otvara i prima ljubav. I ta je ljubav tim silovitija što je jače pogonjena neignorirajućom jasnoćom o neumoljivosti prolaska vremena, prilika, života.”

Jer život je jedina prilika za ljubav o kakvoj sanjamo.

Voda je njezin medij.

Srećom, vodu krase čudesne anomaliije. Jedna od njih je ta da ništa ne može gorjeti i stvarati vatru ako u sebi nema barem malo vode. I zato: „Budi moja voda, ja sam sada vatra, izgorjet ću…“

Voda ima sposobnost zadržavati isti kemijski sastav, a pritom mijenjati strukturu. Drugim riječima, ista voda, H2O, može biti „obična voda“ ili „sveta voda“. Tako i žena! Ista osoba može biti žena ili antižena – baba ili boginja. O čemu to ovisi? Možda baš o tome kakvu vodu pije? Kakve je riječi u nju utisnula? Ili o tome tko je flašira?

Najbolju vodu na svijetu „flašira“ Majka Zemlja osobno! Ona je sve uredila. Njezino se planetarno tijelo sastoji od 2/3 voda. U skladu s tim, načinila je ljudsko tijelo koje čini 2/3 vode. A stvorivši voće i povrće koje sadrži 2/3 vode – stvorila je savršeno uravnotežen izvor (dva u jedan) hrane i vode za čovjeka. Hvala Ti!

Voda na planeti, u tijelu i hrani ima svoju energiju, vibraciju i frekvenciju. Ona se mijenja pod utjecajem namjere. Svijest je ta koja ima moć očistiti vodu koju je netko zlim riječima začarao u davnini. Zahvalnost i ljubav (riječima, mislima i djelima) su najjača kontra-čarolija.

I tako voda ponovno oživi.

I voda vodi ljubav vodi.

Ljubav vodi…