Tko je autor ženstvenosti? Kolika joj je cijena?
Ženstvenost se kroz povijest nije razvijala iz žene – nego iz zahtjeva prema ženi. Među specifičnim arhetipskim prikazima ženstvenosti su gejša i porna. Iako pripadaju različitim svjetovima, obje su proizvod vremena, kulture, tržišta i muškog pogleda na ženu. Njihova poredba otkriva kako se ženska energija stoljećima kretala amo-tamo, od svetog prema profanom – i gdje smo danas…
Japanska tradicija discipline i estetike stvorila je gejšu – čuvaricu profinjene ženstvenosti, majstoricu ceremonijske senzualnosti i umjetnicu zadovoljavanja. Stvarateljica je atmosfere u kojoj muškarac zaboravlja vrijeme i brige. Ona je viagra za muškarčev ego…
Porna je seksualna radnica iz starogrčke tradicije. Ona je tijelo bez imena koje se iznajmljuje, prodaje i kupuje. Funkcija joj je binarna: nadražaj-pražnjenje, brzo-grubo, pali-gasi. Simbol je žene koja je izgubila svoju ljudskost kako bi bila pretvorena u objekt…
Iako gejša pripada idealizmu, a porna degradizmu, obje igraju po istom pravilu: “vrijedim onoliko koliko mogu naplatiti”.
I oba arhetipa postoje i danas.
I oba su postala mainstream…
Moderna porna ne prodaje tijelo na ulici. Ona prodaje instant poželjnost. Odnosno, estetiku pristanka da bude viđena kao seksualni objekt – ako zauzvrat dobije pažnju, poklone, novac. U komercijalizaciji vlastitog tijela, preuzela je muški narativ o seksu: „njega se isplati potrošiti“ ili „moram se dobro izje…“ Štos je u tome da porna ne osvaja muškarce – ona ih oponaša i pretvara sebe u reklamu za potrošačku seksualnost. I to prolazi kao seksualna sloboda. A nije! To je zarobljenost u ulozi neosviještene muškosti. To je ovisnost o seksu kao potvrdi vrijednosti, drami, kratkim susretima, dopaminu i lažnom osjećaju moći…
S druge strane, moderna gejša pripada elitnijim slojevima. I paradoksalno, ali što je uspješnija, to sebe više tretira kao tržišnu kategoriju: „Investirala sam u pamet, karijeru, status, izgled, tijelo, seksualnu privlačnost… pa zašto bih, pobogu, sve to davala džabe!?” I tu počinje prvi lom. U tom trenutku prestaje biti žena i samu sebe pretvara u proizvod. Postaje investicija koja očekuje povrat. I njoj se više ne događa eros, nego tržište. U njoj više ne živi misterij, nego kalkulacija, zajedno s iluzijom da upravlja igrom. No, sve dok igra mušku igru – žena nikada ne upravlja igrom. Samo se udaljava od svoje ženske esencije…
A što kada gejša i porna uđu u „isplativi“ brak? Onda je to partnerstvo dva straha: njezinog straha za svoju sigurnost i njegovog strah da bez njezine impresioniranosti njime i njezinog eksplicitnog dekoltea, nema potvrdu svoje moći. I oboje znaju da taj ugovor traje dok im valuta ima vrijednost. Odnosno, dok mogu podnijeti jedno drugo… A ljubav?
S obzirom da je ljubav besplatna – tržište je tretira kao bezvrijednu. Samo smeta! Ljudi možda neće reći da „ljubav smeta“ – ali se tako ponašaju. Kada se stalno i stalno sveto tajanstvo ljubav racionalizira okvirima „isplativosti“ – prije ili kasnije ukorijeni se vjerovanje da je važnije „imati“ nego „biti“… Odavno je to tako… Ali nije svima tako…
Postoje žene kojima dostojanstvo nije poza, koje nose senzualnost bez cijene i eros bez manipulacije. I one se počinju osjećati glupe jer ne igraju igru većine. No, one jednostavno nisu zainteresirane za muškarce koji traže samo adrenalinsku stimulaciju. Njihov libido traži kompletnu osobnost. Takva žena nije konkurencija porni i gejši – ona je drugi svijet.
Ali gejša i porna nisu problem. To su samo dva modela adaptacije. Kada muškarac ne nudi sigurnost, žena traži kontrolu. Kad ne nudi dubinu, ona traži pobjede. Kad žena nema kome dati svoj eros, ona ga pretvara u seks s barkodom. I tako preživi. Naizgled! Jer gejša i porna su stanja iscrpljenosti. Deficita. Gladi.
A ta stanja ne mogu, a da se ne reflektiraju na muškarca. On, neminovno, nestaje.
Gdje nema Erosa, vlada Tanatos…
Stoga je zahtjev vremena vratiti eros u tijelo. Jer eros vraća toplinu gdje se nakupio led, magnetizam gdje se raspao identitet, životnu silu gdje se stvrdnula trauma… Kako? Imaju li gejša i porna know-how? Porna ima trikove. Gejša strategije. Ali boginja ima čaroliju…
Čarolija nije u još boljoj ulozi ili nekom novom arhetipu. Ona je u prestanku poistovjećivanja s ulogama i skidanju maski – uklanjanju ljuštura babuški. One su nastale generacijama prije nas, kada naše pramajke nisu smjele disati u strahu za svoj život. Taj je strah omogućio da se žena pretvori u robu… 
A kad se tijelo, ženstvenost, osjećaji, misli, vještine i vrijeme pretvore u proizvod i stave na tržište – a protivno želji i potrebi duše – taj se dio odvoji od cjeline života. U njemu se ugasi dah. Postaje stvar. I polako umire…
Ali vrijedi i obratno. Ako se u isto to tijelo, seksualnost, ženstvenost, osjećaje, misli, vještine i vrijeme ponovo unese dah, a s njim i duh – ono se vraća u život. Ponovo postaje živo tkivo bića i opet pripada cjelini…
Iako se eros aktivira disanjem iz zdjelice, eros nije tehnika. Eros je identitet. Gejša i porna su gubitak identiteta. One su poistovjećenost s ulogama, pristanak na strahove i podržavanje iluzija koje vodi samouništenju.
Doduše, ni boginja nije identitet. Ona je esencija SVAKE žene. Ona se nalazi ispod svake maske, u svakom arhetipu. Kod jednih tek kao zametak, a kod drugih kao zrela sila koja se želi poroditi. U trudovima je štemerica. Rastura! Njezina logika razmišljanja je: bolje razbiti iluzije i strahove – nego sebe…
Jer sve dok pristajemo na igru koju vode nesigurnosti i laži, izdavat ćemo sami sebe i varati jedni druge. Da nema društvenih mreža, ne bi se znalo tko koga. A ovako, po lajkovima točno možeš skužiti „tko bi koga, tko je koga i tko više ne bi koga“ (web quote). Svi ostali prizori bračne idile su samo predstava za publiku. The show must go on… Zaista!? 