Odnos prema novcu sličan je odnosu prema hrani ili seksu. Hrana, novac i seks dođu, metaboliziraju se i odu. Pri tom tvoj obrazac energetskog managementa određuje funkcioniraš li rentabilno ili s gubicima. Ovaj obrazac je agregat zadužen za pretvaranje jedne energije u drugu.

Hrana (u širem smislu) ima tri agregatna stanja: kruto (kruta hrana), tekuće (voda) i plinovito (zrak). Seks također ima tri stanja: tekuće (erotizam), kruto (pornografija) i plinovito (maštarije). Jednako tako i novac ima tri agregatna stanja: tekuće (gotovina i bankovni računi), kruto (nekretnine i pokretnine) i plinovito (pare lako ispare).

Financijsko i seksualno zdravlje je isto što i fizičko – stanje ravnoteže. To je stanje u kojem smo sposobni potrošiti koliko zarađujemo i zaraditi koliko smo sposobni potrošiti; seksati se koliko volimo i voljeti koliko se seksamo. No, balans je više izuzetak nego pravilo. Većina ipak pati od disbalansa. I zato smo opsjednuti hranom, novcem i seksom.

Taj je disbalans posljedica svakodnevnog lančanog niza obaveza kojima se zarađuje novac i plaćaju računi, nabavlja i priprema hrana te čini sve što je potrebno da nečijom toljagom ne budeš eliminiran iz fajta za seksualnog partnera.

Mučan je to način življenja. I teško se probavlja. A loša probava (ne)života i hrane ista je kao i loš metabolizam prihoda i rashoda ili kao loša izmjena seksualnog primanja i davanja. Ali najekstremniji poremećaj među njima je bulimija.

Ovaj psihološki pomak hranjenja karakterizira prejedanje nakon kojeg osoba sama sebi izaziva povraćanje kako bi spriječila dobivanje na težini, ublažila depresiju ili se uklonila od drugih negativnih osjećaja.

Financijski bulimičari rade to isto: ubijaju se od posla, a onda sve što zarade smjesta potroše. Tako pronalaze kratkotrajno olakšanje u kompulzivnoj kupnji novih stvari.

Seksualni bulimičari investiraju puno pažnje i vremena u vlastitu privlačnost i igre zavođenja ali se nakon seksualne konzumacije s gnušanjem „čiste“ uz pomoć fizičkog bijega, emocionalne nedostupnosti i verbalnih rigotina.

Anoreksija je pak emocionalni poremećaj hranjenja. Anoreksičari pate od niskog samopouzdanja i nedostatka ljubavi. Istovremeno imaju paničan strah od debljanja pa i spolnog sazrijevanja.

Financijski anoreksičari čine jednako: u nedostatku milosti prema sebi, odriču se svakog troška koji bi mogao značiti iskaz ljubavi i pažnje prema sebi ali i zadovoljenje najosnovnijih životnih potreba.

Seksualni anoreksičari podvrgavaju sebe seksualnom izgladnjivanju negirajući svoje fizičke potrebe. Bijegom od emocionalnog rizika održavaju privid kao da svoj život drže pod kontrolom, a zapravo samo pod terorom samozakidanja.

I dok su anoreksiji i bulimiji sklonije mlađe žene – proždrljivosti i pretilosti skloniji su stariji muškarci.

Riječ je o poremećaju nezasitnog prejedanja i debljanja. Kršćanstvo ga naziva jednim od sedam smrtnih grijeha. Naime, proždrljivost nikada nije stala samo na hrani. Proždrljivost se u trenu premetne u pohlepu i požudu. Proždrljivac bi najradije u sebe utrpao i auto i kuću i ljude. Jer proždrljivac nikad nije emocionalno sit. Težina u stomaku nakratko ispuni emocionalnu prazninu i umrtvi bol. Ali vrlo brzo nezadovoljstvo opet traži „nešto čvrsto i konkretno“, bilo u vidu hrane, stvari ili dijelova tijela…

Drugim riječima, naše aktivnosti vezane uz hranu, novac i seks su neekonomične. Jedemo sve više – nahranjeni smo sve manje; radimo sve više – zarađujemo sve manje; opsjednuti smo seksom sve više – zadovoljni smo sve manje.

Ovakvo nas trošenje vodi pravo u stečaj koji se danas popularno naziva burnout. Riječ je o nezdravom stanju s čitavim paketom simptoma: kronični umor, problemi sa spavanjem, pažnjom i koncentracijom, lupanje srca, kratkoća daha, glavobolje, pad imuniteta, depresija, ljutnja, pesimizam, izolacija, otuđenost, apatija, beznađe, iritabilnost, neproduktivnost i nadasve gubitak užitka. Ovi su simptomi identični bilo da su posljedica izgaranja na poslu, poremećaja prehrane ili seksualnog defekta. Bolest „izgaranja“ je direktna posljedica zapadnjačkog ispiranja mozga „više je više“.

Ali…

niti je više – više…

niti je manje – više…

Traži se balans!

Kada bi više hrane značilo više zdravlja – debeli bi bili najzdraviji na svijetu, a nisu, bolesni su. Kada bi više rada značilo više novaca – rudari bi bili najbogatiji na svijetu, a nisu, siromašni su. Kada bi više seksa značilo više zadovoljstva – prostitutke bi bile najsretnije na svijetu, a nisu, očajne su.

I što sad?

Ako ti škodi to što činiš – jednostavno prestani to činiti! Stani malo… udahni… diši… razmisli… Miruj dok se mulj ne slegne, a ti postigneš jasnoću. Tada se zapitaj: jesam li stroj za konzumaciju hrane kako bi proizvodila više novca i manje zadovoljstva ili sam ljudsko biće? I što uopće čini razliku između stroja i čovjeka? Osjećaji…

Bilo da je riječ o škrtosti ili pohlepi vezanoj uz seks, hranu ili novac, uzrok je izgubljeni kontakt s vlastitim osjećajima. A ako nemaš osjećaj za sebe, kako ćeš ga imati za druge? Nikako! Posljedica toga je svijet u kojem živimo – svijet bez empatije. Jer ako je empatija selektivna, onda to i nije empatija nego politička manipulacija. A ni strah za vlastito dupe nije osjećajnost nego nedostatak osjećaja – nedostatak duha.

Duh unosiš prisutnošću i pažnjom. I kada uneseš duha u ono što činiš, više se ne moraš truditi da si namećeš pozitivan stav. Takav bi napor aktivirao um, a on bi deaktivirao duh. Duh se ne pojavljuje na silu, nego na dopuštanje. Prisutnost duha oglašava se osjećajem zadovoljstva, sigurnosti, dovoljnosti. Njemu je uvijek zabavno ono što promatra. Jer za razliku od uma koji je konfiguriran od uskih koncepata, duh ima uvid u širi kontekst. Ma on je baš jedna zahvalna sviđalica – sviđa mu se svako tvoje iskustvo! Njemu je uvijek dobro. Ali ako se ne osjećaš dobro u svom tijelu, ako nemaš mir u srcu i jasnoću u umu  – onda će hrana, novac i seks biti tek utješne nagrade. Za živčane babuške…

Jer babuška je stvorena kao alternativna, obrambena ličnost. Projektirali smo ju po modelu fortifikacije za obranu od specifičnih vanjskih iskustava, a koja stvaraju, ni više niti manje nego unutarnje bolne emocije. Babuška je stvorena da bi vječno bježala od vlastite sjene. A za to joj treba golema energija u vidu hrane, novca i seksa. I zato toga nikad dosta…

Valja nam skinuti štitove, razgolititi boginje, suočiti se s vlastitim emocijama i dopustiti im da se same predstave. Samo saslušane i uvažene emocije imaju prilike sazrjeti i otpasti k’o zrele kruške. A tada i poremećaji vezani uz hranu, seks i novac sami dolaze u stanje ravnoteže. U praksi nije tako jednostavno – ali je dostižno…