Mjera, u kojoj se u ženi probudi potreba da bude viđena, ista je ona mjera u kojoj je i sama postala sposobna da vidi. Sada jasnije razabire prilazi li joj biće ili ego; lice ili maska; div ili divljak.
Ako ti muškarac prilazi sirovo, kao divljak, to ne mora značiti da je izgubljen. Ali može značiti da su to jedini mehanizmi socijalnog preživljavanja koje je upoznao. Jer…
U svijetu, u kojem je ego neprekidno izložen vanjskim utjecajima, gdje se samopouzdanje temelji na tuđem odobravanju, muškarci su prisiljeni neumorno graditi lik, ulogu, masku.
Vjeruju da ih se procjenjuje, prihvaća i poštuje po fasadi: uspjehu u karijeri, fizičkoj snazi, izgledu, testosteronu, utjecaju, statusu – a ne po onome što jesu. Zato je pravo pitanje…
Kako da se žena koja ga vidi, postavi prema muškarcu koji ju ne vidi? Kako da se žena bez maske postavi prema muškarcu s maskom? Što da učini kad pred sobom ima ego koji je krhak, ali bučan?
Boginja niti hrani ego, niti ga uništava. Ne smanjuje se da ga ne bi uznemirila, niti se uvećava da bi ga nadjačala. Ne jača ga da bi ga umirila, niti ga ruši da bi ga kaznila. Ona stoji mirno u svojoj vrijednosti.
Ego muškarca nije tvoja odgovornost. Ali tvoja prisutnost može postati ogledalo u kojem se on može vidjeti – ako je spreman gledati! Kako postaješ ogledalo? Tišinom…
Tako što ne reagiraš na prepoznatljive muške adute. Ne potvrđuješ on što smatra svojim kompenzacijskim trijumfima. Ne priznaješ ono što on drži uporištima svoje vrijednosti. Samo gledaš. I šutiš.
Tvoj nedostatak reakcije nije ni napad, ni odbijanje. To je poziv njegovom autentičnom dijelu da se pokaže. To je poziv za razbijanje iluzije. Kako „radi“ taj poziv?
Kada se ne upecaš na njegovu masku, u njemu se događa potres. Uloga se raspada. Na maski se pojavljuje pukotina. Kroz nju prvo procuri strah – strah da nije dovoljno dobar, strah da neće biti viđen.
Ali kada strah iscuri, otvara se prolaz. I kroz njega polako izlazi stvarna osobnost, koja je bila zatočena iza zidova ega i njegovih predstava za javnost. Što su zidovi straha veći, to je ono što čuvaju vrijednije.
To nije lak proces. Za njega je to zastrašujuće iskustvo, a za tebe prilika da ga vidiš iza maske, kao biće koje je jednako ranjivo i potrebito kao i ti.
Zato tvoj zadatak nije napasti ili hraniti njegov ego. Tvoja je ženstvena uloga osigurati prostor da se povuče, smiri i sretne sa sobom. Jer iza svake jake slike o sebi stoji sjena.
Sjena, koliko god bila diskriminirana, skriva ključ za dublje povezivanje. I kad je obasja svijest – počinje svitanje bliskosti. To je trenutak kada prestaju igre moći, a započinje sentiš.
To je početak zajedničkog kretanja prema samospoznaji, povezivanju i tajanstvenim linijama koje označavaju gdje završava jedno, a gdje počinje drugo biće. To je trenutak naziranja granica… i mostova…