Postati boginja znači povezati se s većim dijelom sebe. Gdje je taj dio?
Taj dio je u svijetu koji je puno veći od ovoga kojega doživljavamo s naših pet osjetila. To je svijet u kojem zauvijek postoje sve misli, stvari, bića, odnosi, sve stvoreno. Ako si nekad imala neku stvar, ona je za tebe možda izgubljena na razini svakodnevne svijesti. Ali ona uvijek postoji na razini više svijesti. I ti uvijek možeš ponovno osjetiti njezin oblik podižući svoju svijest do tog većeg svijeta. Neki ga zovu vorteks, drugi polje, treći izvor, a ja ga volim zvati – kuća Boga.
U kući Boga je sve što postoji. A sve što je ikada postojalo ne može prestati postojati. Postojanje isključuje kvalitetu nepostojanja. Postojanje – to je Bog, to je „ja“, to je svjesnost svoje svijesti. Svjesnost je stvarnost. I stvarnost se mijenja alatom svijesti – imaginacijom i osjećajem! Mašta je sposobnost da, nešto što izgleda ovako, ti zamisliš da izgleda onako. Potom osjećaš ono što si zamislila. I na kraju postaješ svjesna da jesi ono što osjećaš.
Hodati kao ona koja želiš biti, znači u svoju želju, koja već postoji u svijetu imaginacije, uliti supstancu namjere. Ona joj daje život i moć samoostvarenja, kao što ga ima svaka sjemenka. Sa ta tri koraka zaokružila si dramu kreacije. Više ne moraš ništa činiti. Materijalizacija namjere nije tvoja briga. Ona je u potpunosti izvan sposobnosti uma. Stvara se na način koji nije poznat čovjeku. Ući će ti u vidno polje automatski kada tvoja namjera bude dovoljno čista.
Namjera ili molitva je tajna promjene stvarnosti. Njezini su ključevi mašta i osjećaji. Uz njihovu pomoć, osoba se povezuje s većim dijelom sebe – babuška s boginjom – kako bi ušla u višu dimenziju, sa svrhom mijenjanja uvjeta u nižoj dimenziji. Stoga, žena puta boginje je izvor akcije, upravljački um i ona koja uslišava molitvu. Žena puta boginje je ona koja svoju sadašnjost manifestira uz pomoć one varijante sebe kojom će tek postati u budućnosti.