Žali mi se kolegica. Kaže: „Lik izgleda k’o mačo, a ponaša se k’o močo.“ Nisam shvatila od prve pa mi je pojasnila da lik izgleda k’o iz snova: visok, crn, zgodan. Čovjek bi pomislio da u zagrljaju drobi žene. Uh, kolike su se prevarile. Jer on, zapravo, od žene treba samo rame – za cmizdrenje! Novoj ženi najprije mjesecima cmolji zbog bivše. A kasnije joj cendra zbog svega drugoga…

Što s takvim?

A gle… Ako stvarno ostavlja tragove k’o močo krpa, onda s njom možeš samo oprati pod. Jer on ne treba ženu, nego prijateljicu. A boginja nije tip prijateljice. Nije tip kojoj je seks tek frendly okrznuće genitalija. Boginja, kao punokrvna žena, treba odraslog muškarca, a ne derište marinirano u samosažaljenju. Ili smohvalisanju. Ista stvar, drugi predznak.

Babuška možda i pristaje na slabost. Ali boginja zahtijeva snagu. I zato svoga muškarca neprestano provocira, izaziva, cima, zavodi, testira. Ponekad od muškarca traži, ne nešto što doista treba, nego nešto čime samo želi iskušati je li dovoljno jak da se odupre njezinom hiru i nastavi slijediti svoje duboku intuiciju i istinsko uvjerenje.

Kad ostvari neki uspjeh, pa joj dotrči po “bravo!”, umjesto da mu zaplješće, boginja ga nokautira. Ne zato da ga povrijedi. Nego da ga osnaži. Jer njoj je važno da njegova sreća ne ovisi o njezinoj reakciji. Boginja ne podnosi muškarčevu nezrelu potrebu da ga pomiluje po glavi za svako postignuće kao da mu je mamica. Ona želi osjetiti da je nadrastao potrebu za patronama, priznanjima i skupim igračkama.

Ma OK, voli boginja i onaj djetinji dio muškarca – ali samo ako mu život vode najdublje istine, a ne nezacijeljene rane djetinjstva. Boginja želi osjetiti snagu i sreću koju muškarac iz svoje slobode i autentičnost stvara sam. Ona se želi uvjeriti da su njegova samosvijest i samopouzdanost jači od njezinih kvocanja, uboda ili nokauta. Ona mora osjetiti da je div u njemu živ.

Boginja želi doživjeti da je muškarac, usred njezinih najžešćih prigovaranja i zanovijetanja, nadvlada svojim humorom, nepomućenom srećom i pouzdanom ljubavlju. U tom trenutku dobiva ono što cijelo vrijeme i traži – snažnu muževnost. I tek mu tada može vjerovati, spustiti štitove svoga srca, spremiti sablje svoga uma i dati mu najljepši dio svoje ženstvenosti…

(Hvala David Deida!)