Što znači imati pedeset godina? Ovisi koga pitaš. Mladi će reći da si star, stari će reći da si mlad. No, ovako ili onako, u srednjim si godinama moćan. Mladost i starost su nemoćne. Međutim, bespomoćnost beba pobuđuje u čovjeku nježnu predanost i požrtvovnost. Njihovu je slatkoću i čistoću tako lako voljeti…
„I dok nad novorođenčetom rasipaju brižnost i naklonost, ljudi namjenjuju starcima više svoje bezdušnosti nego li brižnosti, više svoga gnušanja nego li suosjećanja“ kazuje „Knjiga Mirdadova“. Baš kao što su nestrpljivi vidjeti bebu kako postaje, tako su nestrpljivi vidjeti starca kako nestaje.
U ovom našem odljuđenom matriksu, starost je postala toliko teška, samotna i čemerna da ljudi radije lošim navikama pokreću mehanizme samouništenja, nego da dočekaju sustizanje starosti. Jer starost je postala sramota koju, međutim, ne osjeća sustav koji proizvodi otuđenje, nego starac koji ju je doživio.
U starosti riječi sporo prolaze do uha, a vid do oka. Nekad laka stopala postaju teška k’o kamenje, nekoć hitre noge klecavi izdajnici, a spretne ruke tek drhtave vlati. Starci se boje nešto pojest da to nešto mučninom ne pojede njih; sjedaju sa strepnjom da se više neće moći ustati; noć probdiju u jezi da neće dočekati dan…
„Stoga je starost vrijeme kada im treba posuditi vid, sluh, ruke, noge, pažnju, toplinu, utjehu, dostojanstvo. To je vrijeme kada im treba pokazati da ni za trunku nisu manje dragi životu u svojim opadajućim godinama nego li su bili u svojim rastućim“ – govori dalje Mirdad i nastavlja…
„Jer u svom životnom vijeku od nekoliko desetljeća, starci su stvorili riznice vrijednosti koje postaju hrana za one koji dolaze nakon njih. Svaki se dolazeći život hrani prethodnim životima. Stoga, zagorčate li zadnje godine staraca ravnodušnošću, njihova će hrana biti gorka u vašim ustima.“
Babuška, koja misli da daje ljubav djeci, ali je puna gorčine i zamjeranja da bi je dala starcima, da li ona uopće zna što je ljubav? Ljubav ne dijeli sebe na „volim“ i „ne volim“. Ljubav je jedno, cjelovito, nepodijeljeno „volim“. Ljubav je „ja“. Ljubav je boginja.
I babuška kaže: „Pa ja ne mrzim starce!“. Ali „ne mrziti“ nekoga ne znači voljeti ga. Ljubav je djelotvorna sila. Zahvalna, a ne sažaljiva. Boginja ne sažalijeva starce – samo ih voli. Ona voli, i svoje staro korijenje, i svoje mlade grane. Jer boginja je kao drvo – drvo života. Sve što drugima daje, zapravo, sebi daje.
Ako nisi u stanju voljeti starce, onda ni ono što daješ djeci ne može biti ljubav. Jer ti ne znaš što znači biti ljubav. Ali ne brini. Rođena si da to naučiš. Ili, kako kaže Mihail Nuejma u „Knjizi Mirdadovoj“: „Živiš da bi naučila voljeti – voliš da bi naučila živjeti. Ništa se drugo ne zahtjeva od tebe…“