Prije više godina upoznala sam Zakon privlačnosti. Slično privlači slično. To mi je bilo posve logično. Naime, odavno sam primjećivala da se najbolje slažem s ljudima s kojima imam nešto zajedničko. Ono s čijim sam prihvaćanjem imala problema bila su Abrahamova „uputstva za upotrebu“ Zakona privlačnosti.
Ona tvrde da privlačiš ono na što obraćaš pažnju. „Ako osjećaš tugu, privlačiš još više tuge… Ako se boriš s oskudicom, doživljavaš još više oskudice… Ako patiš zbog odbacivanja, iskušavaš još više odbacivanja…“ Stoga Abraham sugerira da u neželjenim okolnostima prebaciš fokus na ono što želiš, umjesto da ga zadržavaš na osjećanju nedostatku istog. To znači da ako osjećaš patnju, okreni joj leđa i počni se baviti s nečim što te veseli jer samo kada se osjećam dobro, prihvatljiva sam sebi i svima.
Meni to NE zvuči kao bezuvjetna ljubav prema sebi. Kada koristiš pozitivan fokus kao sredstvo da bi odbacila dijelove sebe za koje smatraš da nisu dobri, krećeš se pravcem koji je upravo suprotan stvarnosti, zdravom razumu i iscjeljenju.
Osim toga, ja sam mama. Kada moje dijete pati, ja mu ne okrećem leđa i ne napuštam ga dok mu emocije, barem prividno, ne postanu društveno ugodne i prihvatljive. Osim toga, kada sam i sama bila dijete, najbolnije mi je bilo kada bi moja okolina kažnjavala moju ljutnju, ismijavala moju tugu ili zanemarivala moju potrebu za nježnošću. Mir i osnaženje sam imala samo kada bi moji osjećaji bili priznati i prihvaćeni.
Pozitivan fokus je dobar. On te usmjerava na unutarnju moć, daje ti alat samoosnaženja i otključava tvoje sposobnosti stvaranja. Uz njegovu pomoć, u domeni relativno normalnih životnih okolnosti, u stanju si manifestirati dobar posao, vezu, dom… Međutim, kada dobiješ ono što želiš, i nastaviš i dalje dobivati ono što želiš, dođeš do točke kada se, bez obzira na sve manifestirao, ti i dalje osjećaš jadno. Ni jedna vanjska akcija i manifestacija nije te oslobodila duboke unutarnje patnje.
Pozitivan fokus može se koristiti na dva načina. Boginja ga koristi kao alat stvaranja. Babuška ga koristi kao sredstvo bijega od sebe. Pokušaj babuške da se oslobodi patnje bijegom u dobar osjećaj, jednak je pokušaju bijega od vlastite stražnjice. Rezultat? Što zamišljaš bolje – osjećaš se gore. Što želiš više – postižeš manje. Što se trudiš jače – postaješ slabija.
Ako u strahu od Zakona privlačenja više ne priznaješ nikome, pa ni sebi, kako se ZAISTA osjećaš i pritom se gušiš u osjećaju krivnje što ne uspijevaš dostići dobre vibracije kojima manifestiraš waaaaau stvari – zaglavila si u zamkama koje u sebi nosi svako učenje, a koje si prihvatila ignorirajući svoje sumnje.
Ako te jure bolni osjećaji, nemoj bježati u lijepu misao, paliti cigaretu, pojesti kolač, nazvati prijateljicu, otići u teretanu ili se drogirati knjigom. Stani! Okreni se. Uđi pravo u srce pakla koji te proganja. Otvori mu se i predaj potpuno. Nemoj poduzimati ništa. Nemoj se ni pokušati osjećati bolje. Samo budi.
Kako je biti u paklu vlastitih emocija prošlosti? Grozno! Imaš osjećaj da ćete raskomadati. Ali kada svjetlo svijesti disanjem dotakne sjene nesvjesnog – topi ih kao snijeg na suncu. Prolazeći kroz samo srce pakla i osvještavajući i prihvaćajući emocije koje si potisnula, one se automatski integriraju. A to je važno. Jer u energijama nesvjesnog, zarobljena je tvoja životna sila. Bez nje ti ne možeš imati dovoljno slobodne energije da stvoriš život kakav želiš.
Bježanjem od potisnutih i napuštenih dijelova sebe, ne činiš od sebe boginju, nego samo nove slojeve babuške. Put boginje je put integriranja svih energija ljudskog bića. A ljudsko biće je biće emocija. One teže cjelovitosti. Prihvaćanju. Ljubavi. Zato voli sve što jesi.