Dobro došli u TERRA MAGICU –
četvrti nastavak serijala PUT BOGINJE!
Terra Magica je naziv kojim su antički pisci nazivali moju Istru. Njegovo preuzimanje je gesta kojom sam na čitatelje željela prenijeti svoje oduševljenje ovom, uistinu Čarobnom Zemljom. Naime, pred njezinim bi se prapovijesnim čarolijama ozbiljno zamislili, i Gandalf iz „Gospodara prstenova“, i cijeli Hogwarts „Harrya Pottera“.
Istra je moj zavičaj, izvorište. No, kako sam rasla, tako se širila i moja percepcija. Stoga sam čarolije Terra Magice počela razabirati na cijelom Balkanu. Naime, iz bogatstva njegove materijalne, kulturne, povijesne i vjerske raznolikosti, isijava nešto univerzalno, bezvremensko, suštinsko. Stoga je ova knjiga posvećena upravo njemu.
Međutim, kada kažem „Balkan“, ne govorim samo o Balkanu s geografskim i političkim međama. Balkan o kojem govorim je puno širi, dublji, viši – fluidniji! To je metafizički Balkan. Nalik je kraljevstvu Šambale. To je mitska zemlja sreće, mira i stvaranja. Ali u nju se ne može ući egom babuške i babuna. Samo evolucijom svijesti.
Korijenje tog šambalističkog Balkana je u svijetu duha. No, njegove su grane čvrsto urasle u tlo. Da bi se napipale, potrebno je otići u daleku povijest i „priče iz davnine“…
Div i Diva, iako malo znani i gotovo posve zaboravljeni, bili su prvi slavenski ljubavnici. U slavenskoj mitologiji imaju slično značenje koje Adam i Eva imaju u kršćanstvu. Kao takvi, njihova se ljubavna priča iz treće knjige „Puta boginje“ dalje nastavlja i razvija i u ovoj, četvrtoj.
U ovom su nastavku glavni likovi postali Balki i Jadra. On je jedan tipičan babun s kontinenta, a ona babuška s mora. Oni su balkansko-jadranski par sastavljen od slojeva boli, gorčine, zamjeranja i povijesti, disfunkcionalnih uvjerenja, društvenog kondicioniranja, te starih podataka. Iako stalno u sukobu, jedno bez drugoga ne mogu.
I naravno, i u ovom su nastavku u središtu priče bog i boginja, odnosno izvorna žena i iskonski muškarac. Na pijedestalu mog razumijevanja svijeta i prirode stvarnosti drži ih činjenica da iz odnose žene i muškaraca nastaje novi život. To je razlog što u tom odnosu tražim i mnoge druge odgovore o životu…
Prapovijesni Balkan krasila je megalitska kultura. Nju obilježava gradnja velikim kamenjem – stećaka, kamenih kugli, piramida, zidina, tunela… Zbog tog mega kamenja, prapovijesnog Balkanca nazivam „megabalkanac“. Za razliku od njega, modernog, oštećenog i minoriziranog Balkanca nazivam „minibalkanac“.
Iako je samo na području Istre pronađeno više od 350 megalitskih gradina i opservatorija, službene informacije o megalitskoj povijesti općenito su šture. Stoga posežem za maštom. I u tome si uzimam svu slobodu koju moji osjećaji mogu zagrabiti, a da mi pritom sve to skupa ima nekog smisla, u okviru povijesnih fakata.
Ono što me u tome ohrabruje jest činjenica da europski i američki znanstvenici, koji se usude baviti izrazito nepopularnim istraživanjem „zlatnog doba čovječanstva“ govore: „Ako želite nešto znati o raju na zemlji, nevjerojatnoj megalitskoj civilizaciji, neshvatljivim tehnološkim dosezima, a nadasve boginji – istražite Balkan!“
Ako je ovo istina čak i samo malim dijelom – to je fantastična poruka! Od srca rezoniram s njom. I zato kategorički odbijam, svojim mislima i vjerovanjima, pridonositi matriks slici prema kojoj je Balkan „bure baruta“.
Svojim pisanjem želim pobuditi interes i potaknuti istraživanje iskonskog Balkana na kojem se živjelo u harmoniji s prirodom i njezinim zakonima. Činim to jer vidim kako svi zajedno patimo od bolesti odvajanja od prirode, njezine svetosti i životinjskih bića. A vidim i to da dubljim razumijevanjem prirode možemo liječiti sebe.
Fizički je Balkan obrnuta refleksija metafizičkog Balkana. Na taj način, zapravo tvori nekakav antibalkan. Fizički je Balkan surov, mračan i težak, a metafizički blagodaran, lagan i svijetao. Fizički je za ratnike, metafizički za ljubavnike. Fizički je mačistički i maćehinski, metafizički je muževan i ženstven.
Muška energija fizičkog Balkana je izrazito razjedinjujuća i destruktivna. No, njegova je ženska energija, iako ranjena – ujedinjujuća. Jer žene Balkana dijele jednu tajnu koja ih spaja već tisućljećima. Stoga se usuđujem vjerovati da bi iscjeljenje ženske energije povratilo Balkanu ravnotežu i sklad.
Štoviše, mislim da pozitivne promjene u svijetu neće doći, ni iz istočnjačke duhovnosti, niti iz zapadnjačkog materijalizma. Imam razloga vjerovati da će promjena doći iz metafizičkog Balkana otjelotvorenog u megalitu, a koji, u svojoj misterioznoj prapovijesti, čuva sjeme jedne prelijepe budućnosti.
No, čemu cijela ova priča o metafizičkom Balkanu? Uvidi, koje čovjek dobije iz proširene perspektive, reflektiraju se na naša uvjerenja, reakcije, izbore, djelovanja. Utječu na ono što mislimo, kako se osjećamo, što govorimo i činimo. Promjena perspektive mijenja svakodnevni život. Mijenja nas i ovaj sad.
Neznanje je mrak. U neznanju lutamo po prostorima životnih situacija i primamo udarce jer ne vidimo kuda se krećemo i kakve su prepreke pred nama. Međutim, uvidi unose svjetlo. Kretanje kroz svakodnevnicu postaje ljepše, lakše i uzbudljivije. Postaje avantura! A upravo je ona razlog zašto smo tu!
Boginja dolazi iz visoko uređenog svijeta duha. Iz te perspektive, za boginju je fizički svijet nevjerojatna kreacija. Ekvivalent je avanturističkom filmu kojeg možemo kreirati, a zatim u njemu zaigrati. Stoga je jedino važno napraviti dobru priču. A dobra priča je ona koja uvećava dobrobit sebe i drugih bića.
U ime te „dobre priče“ – HVALA svim domaćim i stranim autorima koji su mi bili važan izvor informacija i snažna inspiracija, a čija imena navodim u ovoj i prethodnim knjigama. Međutim, postoje dva lika koja svaku konkurenciju ostavljaju daleko iza sebe. Naime…
Najreprezentativniji ambasadori balkanske pameti ipak su Mujo i Haso. Kroz viceve o njima, sve je rečeno o balkanskom mentalitetu, kulturi, svjetonazoru, vrijednostima, mentalnim kapacitetima, komunikacijskom siromaštvu i prostačkom bogatstvu.
Upravo sam zato viceve o njima besramno prisvojila, a njih same preimenovala u Balkija i Rokija te sve skupa prilagodila kontekstu babuške i boginje. I zato… Hvala, Mujo! Hvala, Haso! I nadasve, hvala, Fato! Ne sumnjam da si i ti, ljepotice, krenula na put boginje…
I zato…
Go, Fato, go!