Na zapadu nešto novo. Trenutačni hit je seksualnost umirovljenika. Diljem Amerike održavaju se radionice na kojima se polaznici treće dobi obučavaju osnovama seksa – ali onog božanskog!
Pokazalo se, naime, da su umirovljenici najzainteresiranija i najuspješnija dobna skupina za primanje i primjenu spoznaja na temu božanske seksulanosti. Kako to?
Jednostavno. Vrijeme ih je naučilo da je ljubav najvažnija, a da otpuštanje napetosti seksom nema ama baš nikakve veze s ljubavlju. Ljudi velikog iskustva shvatili su da nemaju nikakvog iskustva. Da je cijela ego utrka za egzistencijom i prestižem bila prevara. A kad uđe u dub u kojoj više nema puno toga za izgubit, čovjeku je lakše samome sebi pogledat u oči i reći: „Ja o ljubavi ne znam ništa.“ I samo u takvoj iskrenosti moguće je postaviti pitanje: kako se vodi ljubav?
Neki od polaznika radionica u taj odgovor investiraju svu svoju mirovinu. A u što drugo!? „Vodim ljubav svaki dan“, daje TV izjavu osamdesetogodišnjak, držeći za ruku jednako vremešnu partnericu čiji osmjeh ide od uha do uha pa oko glave. U čemu je kvaka? Zar ljudi te dobe nisu nemoćni?
Nisu. Dok je živ, čovjek ima moć – ako ima znanje kako pristupiti toj moći. A znanje dobije kada postavi pravo pitanje – kako iz tijela otpustiti nagomilano vrijeme i aktivirati viša znanja tijela? Oslobođeno tijelo voli voditi ljubav. I kad mu se ukaže povjerenje kao božanskom alatu svekolike ljubavi na zemlji, ono se brzo prisjeti ljubavi i točno zna što mu je činiti.
A u tom su znanju tijelo i duh isto. Seksualnost je spiritualnost. Ljubav je moć. Tijelu ne presuđuju godine. Nego stanje naše svijesti. Pitanje je samo, treba li za njezino širenje čekati mirovinu? Svesti je na hobby? Godišnji odmor? Ili joj dati apsolutni prioritet? Hoćemo li u zlatnoj dobi gutati tablete ili voditi ljubav kao bogovi i boginje?
Iscjelitelj i ljubavnik – u čemu je razlika?