Ne pamtim vrijeme u kojem matriks svako malo nije govorio: „kriza je, treba štedjet, malo se odreći“. Čega? Daha?
Iz krize, bilo koje vrste, nikad i nikoga nije izvuklo stiskanje. Jer stezanje je upravo i dovelo do krize. Ako u životu ne ide, to je zato što se čovjek smežurao od grčenja. Kriza je poziv na širenje.
Ako nemaš novaca, nemoj uskraćivati svoje potrebe – izrazi svoje darove. Ako nemaš zdravlje, nemoj uskraćivati svoj osmjeh – raduj se češće. Ako nemaš ljubavi, nemoj uskraćivati svoju ljubav – voli još više. U boji!
Proširiti se znači preći preko sebe. Činiti što nikada nisi, dopustiti si drugačija razmišljanja, neke nove osjećaje i posve obrnute reakcije. Širiti se znači biti usklađen sa svemirom koji se i sam širi. Inače, drugi naziv za širenje je – plemenitost!
Plemenitost i čast – to je ono što muškarca čini nenadigrivo seksi. Vruuuuućim! I to je ono zbog čijeg nedostatka većina političara ima seksipil šperploče.
S druge strane, prelijepe žene, koje odolijevaju razbojnicima finih manira i riskiraju mladost čekajući na junake koji štite slabije, za njih kažu da su same jer očekuju previše: „Ma ča biš ti otela!?“.
Drage boginje, ne tražite previše. Tražite još više! Svijetu nisu problem oni što očekuju puno od života. Svemir je beskrajan i to naše „puno“ je njemu prava sitnica! Svijetu su problem oni koji od sebe i života zahtijevaju malo, zadovolje se s još manje pa onda u svom bijesu drugima umanjuju život.
Jap! Koliko tražiš, toliko dobiješ!