Svijet žene čine i njezine prijateljice. One su joj, ili ruka pomoćnica, ili noga podmetaćica, tzv.žgambeta. A otrov koji najčešće razara ženska prijateljstva je – zavist…

Zavist je zmijolika energija babuške. Rijetko se odaje u svom čistom obliku. Češće se pretvara kao da je nešto drugo. „Nisam zavidna nego promoćurna“ prijetvorno će zavist koja će uvijek pravdati sebe negativizirajući metu. To je ono kad s prijateljice-mete stane guliti njezinu istinitost, dragocjenost i dragost. To ide sve dok se laž o prijateljici vibracijski ne izjednači s toksinom zavisti. I… paf! Tada zavist postaje aktivna.

Iako prijateljica možda svjesno i ne zna da je meta, ona osjeća da nešto nije uredu. Susreti su i dalje dobri. Razgovori ugodni. Potezi primjereni. Ali nešto ipak ne štima. Jer nakon svakog susreta u njedrima migolji neki osjećaj nesigurnosti i nejasnoće. No, privid prijateljstva je i dalje tako moćan da ona radije ne vjeruje sebi i svojim slutnjama nego prijateljstvu.

Ovo je ključan trenutak. Ako imaš maglovit, ali ipak neugodan osjećaj da nešto ne štima – onda i ne štima. Jer prijateljstvo koje štima – štima svima! Zdrav te odnos ne dovodi u situaciju da stalno nešto preispituješ i sumnjaš u sebe. Dapače, on te potiče da sve više i više vjeruješ u sebe. Ako se u vezi nekog odnosa počinješ osjećati loše, znači de je odnos loš. Kvari se. Što učiniti?

Ako nastaviš dalje, kao da ništa ne primjećuješ, uletjet ćeš pravo u čvalje. Bit ćeš odbačena. Izdana. Bolno! Jer dogodit će se to u trenutku nekog tvog uspjeha. On zaziva sirovi ujed zavisti. A to ne želiš iskusiti. I zato, čim osjetiš da nešto ne štima – reagiraj! Ali ne prema prijateljici, nego prema sebi. Jer nikakva ti nova doza plemenitosti više neće pomoći da udobrovoljiš razulareni antirazum zavidnice. Samo ćeš je još više razgoropaditi.

Tvoje djelovanje neka ide prema tvojoj nutrini. Poštuj svoju tako tihu, a tako pouzdanu intuiciju. Iskaži joj povjerenje dopuštajući joj da te vodi kroz odnose opasnih namjera. Voli se tako da neprestano budno preusmjeravaš pažnju prema onima koji te vole i koje ti voliš. Veseli se tim druženjima i širi ih.

Razmjenjuj se sa što različitijim ljudima – ljudima što različitijih osobnih priča, svjetonazora, uloga, poziva, znanja, godišta, rasa, nacija, kreacija… Svi te oni obogaćuju i uvećavaju na način na koji te ni jedna zavist ne može umanjiti. Uživaj u slobodi druženja sa svima – ne vezuj se ni za koga. I što god govorili o tebi, ti znaš: „Je kako je, volim što volim, radim što radim, jesam što jesam.“