Prva Rokijeva supruga je bila menadžerica. Imala je naviku govoriti. „Molim, platiti unaprijed!“ Druga Rokijeva supruga je bila ljekarnica. Imala je naviku govoriti: „Tri puta dnevno poslije jela!“ Treća Rokijeva supruga je bila liječnica. Imala je naviku govoriti: „Sljedeći, molim!“
Roki je doista bio sklon obrazovanim ženama. Volio je njihovu kultiviranost. Ipak, sve ih je poubijao. Pokušao je objasniti zatvorskom psihijatru svoje motive: „Sve su moje intelektualke voljele riječi, a još više fraze, pa sam imao osjećaj da u krevet idem s robocapom, a ne sa svojom ženom. A to me ubijalo, pa sam ubijao…“
Biti intelektualka znači biti osoba sazdana od posuđenog znanja. Njega um koristi za vrhunski trik – tuđim znanjem skriva sebe-neznanje. Što je više tuđih citata, to je u korijenu bića više mraka i neznanja. Jer ako riječima možeš prenijeti što si doživjela, znači da uopće nisi živjela. Srce nežive žene je teško dotaknuti jer je i ona sama izgubila kontakt s njim.
Život postoji i bez intelektualne ili verbalne potpore. Ono treba samo tvoje srce. Zato žena puta boginje unosi u život više povjerenja. Svoju suradnju sa sumnjom prema životu prekida ravnodušnošću prema uznemirujućoj gošći. Jer sve su misli samo turisti na proputovanju kroz um. A ako se ti, kao domaćica, poistovjetiš s mentalnim turistima, zaboravila si sebe. To je upravo ono što želi ego-um.
Da bi izbjegao tvoju budnost, um je izmislio sjajan štos – karakter! Karakter je set disciplina koje zajedno tvore babušku. Osho kaže da disciplina pretvorena u naviku brine o tebi, bez obzira jesi li budna ili ne. Na primjer, stvoriš naviku da uvijek budeš dobra, odgovorna, suosjećajna i brižna. I ti ćeš iz navike brinuti o bližnjima. Ali takva briga je mrtva. Fake! Ako si ambiciozna, onda te „mrtva briga“ može visoko dignuti u hijerarhiji služenja matriksu. Ali ćete poraziti na polju partnerstva, a posebice roditeljstva.
Srce djeteta nepogrešivo zna da li je roditeljska briga ustrojena navika ili stvarnost. I ako osjeti da je navika, djetetova ćete osveta dočekati u pubertetu. Pa ćeš pomisliti: „Sve daš djetetu, a vidi kako ti vraća!“ Ali to dijete nije dobilo ništa. Samo brigu na lešo i ljubav u octu. Stoga će se pobuniti. Mora! Jer je gladno.
Događa se tako da komplicirani intelektualci stvore zbunjeno i zeznuto dijete, a prostodušni i jednostavni ljudi mudro i snalažljivo dijete. Stvar je u konstrukcijama koje priječe slobodan tok životne energije Jer i odgoj je energetski managemant.
Što su roditelji više oslabljeni žrtvovanjem za dijete, to će dijete biti „nezahvalnije“. Jer kada žrtva predugo traje, postane navika. I taj neprirodan obrazac će dijete pokušati uništiti, ne bi li spasilo i sebe i roditelje. Nasrnuti će na žrtvu kako bi oslobodilo majku. Ali ako se majka ne osvijesti i odlijepi od svoje poistovjećenosti s ulogom žrtvom, u tom će napadu stradati skupa sa strukturom žrtve.
Zbog čega ljudi grade strukture oko sebe? Jer im tada nije potrebna pažljivost. A ona traži budnost. Jer život se želi kretati i mijenjati. Život traži gipkost za spontanost, a ne tvoje krute obrasce. Da bi život cvjetao, on treba tvoje odluke proizašle iz situacije, a ne standardizirane reakcije. Život ne voli kada ga montiraš i nešto mu namećeš. Ispunjen život kreće se razigranim riječnim tokovima, a ne tračnicama.
Zato ne stvaraj navikama strukture oko srca. Ne discipliniraj sebe previše jer će tvoja krutost postati tvoje ropstvo. Ako si previše kultivirana i normirana, izgubit ćeš prirodnost. Bit ćeš samo hrpa mesa, kostiju i bora koja rješava jedan problem, da bi na njegovom mjestu izbila dva nova. Navike te vode u samozaborav. A to je isto što i samoubojstvo! U slobodu te vodi budnost. Budna si kada znaš za sebe.
Cilj puta boginje je postati opuštena i prirodna. I zato, živi iz trenutka u trenutak s pažljivošću. Pažnja je provodnik svijesti. Ona rastvara strukture navika. I sjetit ćeš se sebe. A autentično biće je tako moćno. Kada probuđena osoba koristi riječi, one su drugačije. I ona posuđuje trideset slova, par tisuća riječi i određeni fond ideja. Ali riječi probuđene osobe prati jedna misteriozna energija koja dopire do bića od srca k srcu.
Intelektualka je netko. Boginja je nitko. Jer kada poskidaš ljušture babuški, ne ostaje ništa. A kada si bez granica, tada dolazi do susreta s Cjelinom. I samo se preko Cjeline možeš istinski povezati s djetetom i partnerom. Tek kada su barijere uklonjene, moguć je susret dvoje ljubavnika i energija ljubavi može poteći.
I tako leži Roki na kauču zatvorskog psihijatra. I on ga pita: „Zašto si, zapravo, ubio svoju prvu ženu, menadžericu?“ „Jer me nije znala voljela.“ – odgovori Roki. „A drugu, ljekarnicu?“ opet će psihić. „Jer me nije mogla voljeti.“ „A treću, liječnicu?“ „A jbg, iz navike…“