Iako kiše spuštaju temperaturu – za Marinu je ovo vruće ljeto. Upoznala je zgodnog frajera. Iskre su frcale na sve strane. Treslo se tlo pod nogama… Ali količina seksualne grubosti s nepoznatim gospodinom bila je veća od prihvatljive. Bilo je i modrica po tijelu. Ali ništa strašno. Događalo joj se to i prije. Preživjet će i ovog klauna. Jer ona je zrela žena, iskusna. Smatra sebe seksualno emancipiranom. Jedna od onih što „troši muškarce“. Jer ona ne traži vezu – samo seks…
Ali…
„Nitko nije znao sakrit suze k’o Marina…“
„Što nije uredu s muškarcima?“, pitala se kroz suze – koje više nije mogla sakriti…
Problematiku agresivnog seksa s muškarcem kojeg je žena tek srela odlično je obradila Tamara Etera u jednom svom videu. Stoga ću – s guštom i zahvalnošću – njezine misli utkati u ovaj tekst. A on počinje pitanjem: da li je seksualna nasilnost doista izraz tvoje strastvenosti, ludila i neobuzdanosti? Ili misliš da je tvoja dozvola za zlostavljanje jedini način da pridobiješ muškarca i dokažeš svoju vrijednost? Vjeruješ li da ćeš trpeći bol koja dolazi izvana izbjeći onu unutarnju? I od kud ovakvi nagoni?
Ovo je svijet nezbrinutih traumi. Spas se traži u isključivanju emocija. A njihov nadomjestak u nekoj lako dostupnoj drogi. I tako se na tržištu istraumiranih pojavio sintetički seks. Pritom mislim na seksualni susret između nepoznatih ili tek površno poznatih osoba, bez očekivanja emotivne povezanosti ili nastavka odnosa.
Iako sintetički seks privremeno otupljuje bol i smanjuje napetost – riskantan je i opasan po tijelo i dušu. Ali nema veze. Važno da je jeftin. I tako se emocionalna nedostupnost premetnula u brzu seksualnu dostupnost i laku zamjenjivost “ako nećeš ti – ima tko hoće. Next!”
U tom i takvom svijetu žene su sebe toliko navikle na ne-ljubav da je sad već i same traže. Štoviše, nadmeću se za nju. Emocionalni masakr postaje im poznat teren. Zašto? Ili zato što ih je tata tukao. Ili zato što je bio slab. Pa sad traže mušku moć. „Ako si opasan – pored tebe se osjećam sigurno“. No, bez iskustva ljubavi, u glavi im se pobrkala moć s nasiljem. Stoga jure za muškarcima koji svoju opasnost koriste da ih povrijede, umjesto zaštite. Ali…
Zašto muškarci povređuju žene?
Muškarci su drugačiji. Jačeg tijela i nagona. Eruptivniji. Stoga moguće da neke od njih ovakav ženski frikovluk pali. Neki to rade jer žene od njih to traže. Neki su odsječeni od emocija. A neki doista imaju nasilnika u sebi…
Puno je objašnjenja za ovu pojavu. I ni zbog jednog se muškarac neće ispričati. Njegov ego nije naučen priznati krivnju vezanu uz seks. Ali kada se sva objašnjenja potroše, ostaje činjenica da je ženi za seks potrebna nježnost. Povjerenje! I nešto što mnoge ne priznaje ni pod mukama – osjećaj da mu pripada. Ne posjedovana! Nego prigrljena…
Želja nepoznatog muškarca da s tobom radi što hoće, niti je dokaz tvoje vrijednosti, niti je put do ispunjenja. I ako se to dogodi na početku veze – nema šanse da tvoje tijelo ne pokupi traumu. A nerazriješena trauma, kroz nesvjesno u nama, kreira slična iskustva. Tako se hrani novim dozama boli. I tako se tijelo sve više grči. Srce još manje vjeruje u muškarce. Pobjeđuje gorčina. Babuška…
Zavesti lika koji te mlati dok stenješ u performansu porno-dive, za babušku predstavlja vrhunac vrijednosti i poželjnosti, slobode i uživanja, konekcije, strasti i uzbuđenja. A zapravo znači da živi iz traume. U prijevodu, autodestrukcije. Niti znaš tko je taj lik, niti znaš što slijedi. A to nije šala. To je ruski rulet! Zato o opuštenosti nema govora. Ako bi se u tom trenutku čak i „probudila“, možda si ga već toliko seksualno izludjela da on ne bi ni mogao stati. A jači je od tebe! I što ćemo sad? Gle…
Grubi seks nije sam po sebi loš. Dapače! On također ima svoje mjesto u univerzumu seksualnosti. Ali za njega nema mjesta na prvim susretima. Ne s nepoznatim tipovima. Bi li sjela na suvozačko mjesto nekog bijesnog trkaćeg automobila s muškarcem za kojeg ne znaš dal’ je položio vozački? Isto je sa seksom. Ne ideš odmah u petu brzinu. Osim ako si u nekoj ludoj samoubilačkoj misiji pa hoćeš smrt da bi osjetila život. Heeeej! Koji film vrtiš u glavi?
Neke žene su u filmu da je seksualno uzbuđenje znak kompatibilnosti. Nije! To je znak da seksualna sila radi. I da s njom treba pažljivo. Ako je imaš u izobilju, kemijski ćeš reagirati i na ovog, i onog, i onog… Može omogućiti pamtljiv seks. Ali pitanje je: zašto? I kamo to vodi? Seksualni organi trebaju biti aktivni – da! Ali toliko je načina da ih aktiviraš – bez da skačeš iz kreveta u krevet. I to čiji? Tamo nekih likova koje za tebe boli dupe…
Skok u riskantan seks s tek upoznatim muškarcem, može, u nekoj fazi tvoje osobne seksualne evolucije, biti elektro-šok koji te digne iz mrtvih. Ali ako zaglaviš u tom obrascu – počinješ živjeti iz boli. Tvoje tijelo, tvoja duša, tvoji odnosi – sve postaje toksično. Tvoja slika o sebi kao ženi se urušava…
Žena treba nježnost, povjerenje, sigurnost. Pripadnost! A svjedoci smo normalizacije suprotnog: tzv. neobaveznog ili rekreativnog seksa. No, tako nešto energetski NE postoji! Ne možeš skočiti u vodu a da se ne smočiš. Znam, sad će se narogušiti sve one koje za sebe vjeruju da su boginje seksa, koje tvrde da su seksualno moćne, koje kažu da žele samo sirovi seks. Ali što to stvarno govori?
Govori o otupjelosti. Vagine, klitorisa, tijela. To je kao kada u hranu moraš utrpati deset žlica šećera ili soli da bi osjetila ikakav okus. Tako je i sa seksualnošću kada je previše stimulirana – pornografijom, vibratorima, slučajnim likovima. Utrne! Prestane osjećati suptilna uzbuđenja. Gledanje muškarca koji te privlači. Osjećaj kroz pogled. Dodir… Žene moraju vratiti suptilnost svom živčanom sustavu jer…
Jer je ovaj rad ženski doprinos igri polarnosti. Da bi se naboj razvio, potrebna je muška napetost i žensko opuštanje. Bez napetosti nema erekcije. Bez opuštanja nema sočnosti i otvorenosti. Ako se zamijene uloge – seks postaje nemoguć.
A baš to se događa kada muškarac lako dolazi do seksa – opusti se. Žena, u adrenalinu opasnosti – stvrdne se. Jurišajući u seks, preskače sve one fine korake nužne za izgradnju intimnosti. Pravi se hrabra, snažna, neranjiva. Glumi pohotnicu za kakvu misli da je on oduvijek sanjao: „ja sve mogu – a ti me razvali.“ Takmiči se u neosjetljivosti. Tko ima većega? I tu je kraj svake polarnosti…
Da bi se žena opustila – mora upoznati muškarca. Mora upoznati sebe – što voli, a što ne. U protivnom – radi ono što misli da on voli. Manipulira ga odričući se sebe. I tada postaje ničija žena. Pa ni svoja… K nozi! Av av av…
Ako želiš odnos zasnovan na povezanosti, iskrenosti, uvažavanju, ranjivosti, bliskosti – izgradi povjerenje! A ono se ne događa klikom. Dvoje se sretnu i nakon tri pive već su najbolji prijatelji. Mo’š mislit! Prijateljstvo se gradi. Odnosi se grade! Treba vrijeme. Sjeme ne niče preko noći. Osim korova! To je prirodni ritam. Spor. Nježan…
Spori, nježni seks nije „doživotna kazna“.
Ali je početna nužnost.
Ako želimo ponovo povjerovati u ljubav…
Ljubav nije samoobmana: „Usprkos svemu, osjećam da smo srodne duše!“ O čemu ti to!? Čak i da ti netko sa sigurnošću može reći da ste u tristo prošlih života bili savršen par – kakvu upotrebnu vrijednost ta informacija ima za tebe sad? U ovom životu ste se tek sreli, tek se trebate upoznati, izgraditi odnos i uspostaviti povjerenje. Sve ostalo su bajke. Pusti priče i uhvati se posla – gradi odnos gradeći sebe! Prestani bježati u seks – suoči se s vlastitom bolom. Onda ćemo o srodnim dušama i ljubavi…
A za to treba vrijeme. Ne očekuj ga od muškarca! Muški fiziološki ritmovi stišću gas. Ženski kočnicu. Ti si ta koja osiguravaš vrijeme – kako bi on ovladao strpljenjem. Ono mu omogućuje da postane svjestan svoje moći i tvoje ranjivosti. To je „čojstvo“. To je kada drugog štitiš od sebe. Kao takvo je kruna muževnosti. Autoritet vođe. Tebi kruna ženstvenosti – sposobnost prepuštanja…
Žena kreira VRIJEME nježnosti.
Muškarac kreira PROSTOR sigurnosti.
Kada je taj prostor stvoren, a žena spremna – ona se seksualno predaje kao Bogu. Kada zna da je doživljena. I zna da mu može vjerovati. Tada želi da je on otvori još dublje. Da probije njezine otpore. Da je odvede preko granica. Do tamo gdje ne bi – a bi! Tada on može ući u muževnu grubost koja nije nasilje – nego iscjeljenje. Razlika je ogromna. Prvo je potres – drugo je ples. „Zemlja pleše tja med zvezde“…
I? Što nije uredu s muškarcima? Muškaraca ima svakakvih. Pa i takvih koji se pale isključivo na nasilje. I oni će voziti svoju priču dok se ne slupaju i shvate da to nije način da dođu do zdrave, produhovljene, lojalne žene. Ali to nije tvoj projekt. „Nije problem u tome što ima klaunova – pitanje je zašto ti stalno ideš u cirkus?“ Tvoje je da ne ideš u cirkus. Tvoje je da ne juriš one koji te povređuju. Tvoje je da dođeš do stanja nježnosti prema sebi. To je jedini način da nekoga nadahneš…
Kako? Ako ti je do dotičnog muškarca imalo stalo… – makni se od njega! Nemoj pristajanjem na nasilje u njemu produbljivati njegovu sliku o sebi kao nasilniku. Nitko se nije rodio kao nasilnik. Sve su to rane. I nitko ih ne želi. Zato ih ne održavaj na životu… Čovjekova najdublja potreba nije ni nasilna, niti genitalna. To je potreba za integracijom… jedinstvom… smislom… Ljubavlju! A svatko od nas do nje dolazi na svoj način i svojim ritmom…
I za kraj…
Seks je devalviran.
Ova najjača i najtajanstvenija energija troši se za najbanalnije svrhe. Koristimo nuklearnu energiju za potpalu roštilja. Pristajemo na mrvice – jer smo iznutra razmrvljeni…
Srećom, te energija je i putokaz integraciji.
Uči nas tko moramo postati da bi nam se razotkrila u svoj svojoj čudesnosti.
A to nije tako teško.
Za početak, samo malo strpljenja.
I zemlja će zaplesati.
Kad-tad…