Legende kažu da je prije desetak tisuća godina počeo pad prirodnog svijeta i uspon umjetnog. Došlo je doba matriksa.
Svoju je moć crpio na zaboravu umijeća vođenja ljubavi. A onda je od tog zaborava stvorio vrlinu. Njegove su religije propovijedale ljubav – ali su osuđivale voljenje! Karijera celibata donosila je svetost. Ili barem uspon na religijskoj ljestvici moći. Što si manje volio i razumio ljubav, dobivao si veću vlast. Na vrh je došao onaj bez srca i duše. Antibog. I izgradio svijet antiljubavi…
Antiinformacijama je stvorio antiobrazovanje, a njime omogućio nedjela antirazuma. Tako antiljudi vjekovima vode ratove, uništavaju planetu i sva njezina bića, betonirajući politiku antiživota. U skladu s njegovim antivrijednostima, antimuškarci i antižene ulaze u bračne antisaveze, ne bi li izbjegli pakao krivnje i legalizirali antiseks, koji ih je tisućama godina sustavno udaljavao od onoga što stvarno jesu, pa su povjerovali da je ljubav grijeh, a celibat svet…
Da li nas je Bog stvorio kroz vođenje ljubavi ili suzdržavanje od ljubavi? Na ovakva pitanja antibogovi nisu odgovarali. Iz straha – straha od žene; straha od nemogućnosti da vole boginju. K’o zečevi su se razbježali pred stvarnošću zemaljske ljubavi i odnijeli je tamo gdje ona nije ni bila potrebna…
Ljubav je potrebna ovdje, na Zemlji, a započinje između žene i muškarca koji imaju srca da zarone u božanski um vlastitim tijelima. Jer koja je ljubav izvorom svake druge ljubavi na Zemlji? I ne bi li u ljubavi, iz koje nastaje život, trebali potražiti i sve druge odgovore o životu?
Ljudi polako proziru veliku laž matriksa. U njima se budi zahtjev za istinom. No, većina još uvijek vjeruje da samo nasilje može razoriti laž. Ali ne može. Vjera u nasilje je autodestruktivni izraz zaborava umijeća vođenja ljubavi.
Ne nasilje! Ne mržnja!
Ljubav je jedini put…