Vidjeti svijet očima djeteta znači vidjeti stvari kakve jesu. Ogoljene do srži.
Između djeteta i okoline nema tumačenja, membrane, odvojenosti. Promatrač i promatrano su jedno. I zato djeca ne razaraju svijet jer bi tako nanijela bol sebi. Njima je empatija prirodna. Kao i suradnja. Djeca stvari čine zajedno. Lako i zaigrano. Oni su majstori zabave. I jednostavnosti. Slijede najlakši, ali i najuzbudljiviji put. Njihova mašta nije sputano racionalizacijom, sumnjama ili već viđenim načinima. Zato su njihova rješenja tako originalna, često duhovita i uvijek nova.
Nema djeteta koje se rodilo zabrinuto i zbunjeno. Ono je utjelovljenje povjerenja, prihvaćanja i prepuštanja. Ne osuđuje i ne procjenjuje. Samo uzima ili ostavlja – bez ljutnje ili žaljenja. Ako i jest ljuto, to raščisti jasno i glasno, smjesta i do kraja. Nema repova. Djeca ne zamjeraju nekome nešto što se dogodilo prije par mjeseci. Nemaju skladišta za otrovni emocionalni otpad. Ona su protočna korita energetskog toka. Uvijek tako svježa, bistra i blistava. Uvijek znatiželjni s vječnim „zašto?“ na usnama. „Zašto“ im otkriva svijet i širi svijest. Ali nikada svoje iskustvo ne limitiraju s „kako?“. Imaju dovoljno samosvijesti da znaju da će im se „kako“ sam razotkriti čim krenu nešto činiti.
I činjenje ih nikada ne umara. Jer nikada ne bi samoinicijativno činila nešto iz moranja i trebanja. To su vicemanageri energija. Spavaju kada im se spava, jedu kada im se jede, piške kada im se piški. Djeca prate tok. A tok nikada nije ni u prošlosti, niti u budućnosti. Djeca su sto posto tu i sad. Njihova je prisutnost potpuna, pa im je takva i pažnja. Zato im je učenje spontano, prirodno, gotovo trenutačno i nalik kvantnim skokovima. Jezik uče mnogo brže od bilo koje odrasle osobe.
Zapravo, njihova je misao uvijek, ali baš uvijek, lijepa i brza. Takva im je i vibracija. I zato djeca svijet čine svetim mjestom. Djeca posjeduju sve one osobine koje svi duhovni pravci svijeta potiču kod odraslih kao put iscjeljenja i prosvjetljenja. Drugim riječima, sve te moderne newagevske tehnike su otkrivanje tople vode. Djeca to već sve znaju. Djeca to jesu!
A i mi smo bili djeca. I mi smo sve to imali. Dok nismo bili programirani. I zato, biti boginja, to znači sjetiti se sebe. I kada ne znaš kako bi nešto učinila, samo se zapitaj, kako bi se dijete ponašalo u toj situaciji? I onda učini isto. Ali, sad još obogaćena zrelošću i ženstvenošću…