-Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu, tko je?
-Ti, Roki, baš lijep si mi! Al’ je Hrki deset puta ljepši nego ti!
Ne, Roki to nije mogao podnijeti. Stoga se odluči osvetiti Hrkiju. Preotme mu ženu. Roksu. Sitnu i nebitnu. To je bilo poželjno iz dva razloga. Prvi je da ne skreće pažnju s njegove pojave, a drugi je da se ona, u nedostatku vlastite, divi njegovoj ljepoti i veličini.
Od prvog je dana, cijeli njihov zajednički život, zavrtio oko sebe. Najprije je Roksu odijelio od prijateljica, a vremenom i od bilo kakve pomisli da sama donese čak i nebitnu odluku. Što je on imao više kontrole nad njom, to je ona postajala sve nesigurnija i malodušnija. U društvu uvijek vodi glavnu riječ. Mora neprestano pričati jer ne može čuti više od dvije rečenice. Tko što ima njemu pričati!? Pa on zna sve! Razumije se u sve. Doduše, ne razumije nju. Ali razumije sebe. A to mu je jedino bitno. Ako ona i uspije nešto reći, on kad-tad njezine riječi upotrijebi protiv nje. Ostale doživi kao napad na sebe. On mu služi kao opravdanje za izljeve bijesa. Ili agresije. Potpuno je nesposoban za empatiju, iskren odnos i život bez manipulacija. Za njega je važnost paravan za lažnost. Pored njega venu čak i plastični narcisi.
No, i unatoč svemu, Roksa ga obožava. Nalijepljena je na njega k’o da je čavlima zakucana. Čak i kada mnogi više nisu htjeli čuti za Rokija, ona je ostajala jedina koja je vjerovala da će u njemu proraditi dobrota i pravednost. Pomagala mu je da ostvari svoje ciljeve, čak i kada su oni išli na njezinu štetu. K tome ga je štitila da prođe nezapaženo i nekažnjeno od okruženja. A najjače ga je branila od onih koji su pokušali obraniti nju. S jedne strane, bojala se da ne doživi još veću patnju, a s druge ju je strane zeznula vlastita dobrota koja je željela pomoći emocionalno unakaženom Rokiju.
Međutim, osoba, koja je godinama živjela uz narcisa, je do te mjere izmrcvarena, da je jedva u stanju pomoći sebi, a kamo li njemu. To je posao psihijatra. Uz pretpostavku da narcis želi surađivati, dobar će psihijatar doprijeti do uzroka ovog poremećaja osobnosti. Često otkrije da je dotični u djetinjstvu bio, ili zlostavljan oduzimanjem kontrole, ili prepušten sebi bez ikakve kontrole i čvrstih granica. No, dok psihijatrija ne izliječi histerično derle, žrtva mora spašavati živu glavu. Jer gdje narcis prođe, tu trava ne raste.
Srećom, žrtva narcisa ima načina da izađe iz ovog bolesnog odnosa. Ili bar da ostane normalna dok ne stekne uvjete za izlazak. U tom smislu, profesionalni trener poslovnih vještina Boris Teodosijević u svojim youtube kanalu nudi alate zaštite od narcisa. Teodosijević na prvom mjestu preporučuje da se držiš smireno i samopouzdano. Ne dopusti mu da i tebe okrene protiv sebe, pa da posumnjaš u sebe i da se preispituješ. Ne mijenjaj svoj stav zbog njegovog mišljenja. Gledaj ga čvrsto u oči. Neka tvoj govor bude kratak, jasan i direktan. Ne suprotstavljaj mu se direktno, ne kritiziraj ga i ne savjetuj. Ako želiš nešto za sebe, objasni mu što on time dobiva – njemu je njegov interes najvažniji. O čemu god da priča, provjeri njegovu priču jer narcis, zbog deformirane percepcije, patološki laže. Postavi mu jasna ograničenja. To mu se neće svidjeti, ali ustraj u tome. I na kraju postavi ultimatum: poštovanje ili razlaz. Ne moraš provesti čitav život s nekim tko te omalovažava, bio to partner ili šef, roditelj ili punoljetno dijete.
Ovdje postaje zanimljivo… Ako je tvoj izlaz osobnost koja ima kvalitete samopouzdanja, hladnokrvnosti, smirenosti, direktnosti, čvrstih granica, to zapravo znači da je izostanak ovih kvaliteta vrlo vjerojatno i omogućio sitnim i krupnim mučiteljima raznih vrsta da uđu u tvoj život. Promatrano s razine razvoja duše, narcis ulazi u tvoj život da te osnaži i jasnije definira. Zašto ne iskoristiti tu priliku, pomislila bi žena puta boginje!?
Prekid s narcisom je težak. Narcis neće lako dozvoliti da ostane bez svoje energetske hrane. I ne samo hrane! Narcis nema identitet bez žrtve koju oblikuje, kontrolira i ukalupi. On osobnost gradi isključivo na onome što dobiva izvana. Pokušaš li u njemu tražiti dublje vrijednosti, nasukat ćeš se k’o kit na plićacima Tahitija. Narcis si ne može priuštiti uron u dubinu vlastitog bića jer bi tamo najprije naišao na more vlastite nesigurnosti, a to bi ga ubilo. On ima izuzetan manjak samopouzdanja. I ma koliko se pokazivao hrabrim, zapravo se stalno osjeća ugroženim. Panično se boji kritike, odbijanja, neuspjeha, ignoriranja, napuštanja, javnog ismijavanja i sramoćenja. Užasava se nedostatka divljenja, a posljedično time starenja – navodi Boris Teodosijević. No, najviše se plaši da će mu ljudi činiti ono što on čini njima.
No, ono što više brine od narcisoidnih pojedinaca je to što se ova pojava raširila kao epidemija. Cijela nam kultura postaje takva. Vabeći nas u eru selfi-kulture, društvene mreže u svima nama hrane narcisoidnost. Da bi se bilo tko društveno uzeo u obzir – mora se reklamirati i oglašavati svoju privatnost. To je postalo stvar opstanka. I tako pomalo zaboravljamo što je intima.
A kakav je narcis intimno? Ponekad izuzetno privlačan – u početku! Naime, u toj fazi ne kužiš da je njegovo samopouzdanje (koje je inače faktor seksepilnosti br. 1) zapravo, samodopadnost. No, ubrzo otkrivaš da se u blizini te osobe ne osjećaš dobro. Primjećuješ da je njegov fokus na tvojim nedostacima, te da je njegovo izrugivanje debelo prešlo granicu zadirkivanja, koje je uobičajeno kada zanimaš nekog muškarca. Ukratko, narcis je osoba uz koju se žena prestaje osjećati lijepom i poželjnom. I kada te konačno uvjeri da si smeće koje nitko neće, i da imaš sreće što te kreše – ti si već u vezi. No, isti taj narcis će dugo izbjegavati stvaranje obitelji jer se boji obaveza u emotivnoj vezi. Naime, one bi mogle razotkriti da on emocija ni nema. Ali ponekad ima dovoljno razuma da zna koja bi emocija bila primjerena kojoj društvenoj situaciji. Vlastita gluma, odabir maski i dramske igre predstavljaju veliki napor sebeprikrivanja koji ga čini napetim. Otuda i njegove iznenadne promjene raspoloženja, naglih zavoja u stavovima, te zaključci, odluke i potezi koji izmiču svakoj logici.
Roksi je trebala godine da shvati s kim živi, i da mučnina, s kojima se budi i liježe svake noći, nije ni prirodna niti zaslužena. I kada je po tko zna koji put vidjela da Roki nema suosjećanja ni za koga – konačno ga je napustila. Tako je sebeljubac Roki ostao posve sam…
Jednoga dana, dok je Hrki šetao parkom, primijeti na jednoj klupi Rokija. Iako godinama nisu razgovarali, Hrki mu ipak priđe:
– Bok, Roki! Što ima?
-A evo, pišem ljubavno pismo.
-Roksi!?
-Ne, sebi!
-I, što pišeš?
-Ne znam, nisam ga još primio…