Beba plače. Nešto treba. A majka ne zna što. Njezinu bebu nešto muči, a ona ne zna kako da joj pomogne. Osjeća se bespomoćnom. Postaje očajna. A bebin plač postaje još jači. Histeričan. Majci popuštaju živci. Pretvara se u nešto što joj se ne sviđa. Babušku najgore vrste! To je još više frustrira. Gubi samopouzdanje jer uviđa da nije dorasla standardima koje je oduvijek smatrala mjerilom za majčinstvo.
Ako se osjećaš tako, nisi jedina. Svijet je prepun neispavanih i iscrpljenih majki. Njihov je krik toliko snažan da je „izmislio“ Priscillu Dunstan.
Priscilla je jedna mlada boginja iz Amerike. Kada je imala svega četiri godine, roditelji su otkrili njezin neobičan dar. Nakon što joj je majka odsvirala Mozartov Concerto na klaviru, ona ga je, nakon samo jednog slušanja, ponovila bez greške. Utvrđeno je da ima fotografsko pamćenje zvukova.
Priscilla je čula što drugi nisu. U školi ništa nije zapisivala. Pamtila bi sve što su nastavnici govorili. Na osnovu glasa, njegove boje, teksture i vibracije, pogađala bi raspoloženja i dijagnosticirala bolesti. Utvrdila je da svaki čovjek govori na dvije razine. Ispod specifičnog jezika, teče univerzalni jezik.
Kad je postala majka, u plaču svoje bebe otkrila je obrasce. No, ono pravo iznenađenje uslijedilo je kada je otkrila da te obrasce koriste sve bebe – bez obzira na jezik, rasu ili kulturu. Drugim riječima, otkrila je univerzalni jezik novorođenih beba. Kako je to moguće?
Plač je refleks. Kad mu se doda zvuk, nastaje riječ. Sva djeca imaju iste reflekse, pa proizvode iste zvukove. Zato njihov rječnik sadrži svega pet riječi. Za nenaviknuto uho, one zvuče slično. Ali kada se sluh utrenira, jasno se osjeti razlika.
Prva riječ je NEH, a znači glad. Kad ogladni, beba refleksno počne sisati, a kad zaplače, nastane NEH. U početku ga beba kaže „pristojno“. Ako mama ne reagira, kreće ljutiti plač. U toj fazi teže je razaznati koju riječ, odnosno zahtjev ima beba.
Druga riječ je AU, a označava umor i pospanost. Temelji se na refleksu zijevanja koji usta oblikuje u oval. Tada bebi treba omogućiti tišinu i mir kako bi se što lakše uspavala.
HEH je riječ za neudobnost. Bebi je hladno, vruće, nešto je mokro, žulja ili steže.
EAIR upozorava majku na grčeve ili plinove. Proizvodi ga stisnutost donjeg dijela trbuha. On je poziv mami da dođe i nešto poduzme.
EH nastaje kada se u gornjem dijelu stomaka stvori mjehur zraka. To znači da beba hoće podrignuti. Dovoljno ju je podignuti na reme i nježno potapšati po leđima.
Ovaj jezik je „na snazi“ samo prva tri mjeseca starosti beba. Nakon toga, refleksi se mijenjaju ili nestaju i pojavljuje se neki drugi jezik. U oba slučaja, reagiranjem majki na ovaj jezik, bebe postaju mirne i zadovoljne. S njima i majke.
Sposobnost komuniciranja s bebama je samo srce božanskog majčinstva. Srećom, eto, dolaze nam znanja koja svaku majku oslobađaju za to…