Babuška živi u neredu. Za sobom ostavlja krš. Proizvodi kaos. Da li je neurednost karakterna osobina? Nije. To je dijagnoza.
„Kako unutra – tako vani.“ Babuška unutar sebe ima jednu nepredvidljivu, podivljalu energiju. To je strah. On je posljedica traume. To je događaj koji izaziva bol: fizičku, psihičku ili emocionalnu.
Ne poznajući mehanizam suočavanja, iscjeljenja i otpuštanja traume, mi je bunkeriramo u nesvjesnom. Ali ona tamo nije onesposobljena. Dapače, tamo ima oooogroman prostor za punu aktivnost. Autodestruktivnu!
Čin stvaranja nereda u okruženju je refleks babuške kojim ona svoju pažnju odvraća od istinskog generatora nereda – straha/traume/boli. Ona se ne može osjećati opušteno u pospremljenoj, tihoj i čistoj sobi. Energetska snaga takvog prostora natjerala bi je da se okrene nutrini i suoči sa sobom. A to je upravo ono što izbjegava. No, nelagoda otpuštanja boli ne može biti gora od njezina zadržavanja.
Nered u njezinom domu prvenstveno dolazi od zatrpavanja stvarima. Ona skuplja i čuva sve i svašta. I što više stvari ima, to manje njih koristi, a još manje uživa.
Neke babuške zatrpavaju prostor bukom neskladne i primitivne muzike. Druge ga prekrcavaju neprestanim brbljanjem čiji je ton glasa van kontrole, sklada i ugode. Treće svoj život tovare izmišljenim i nebitnim obavezama pa s vremenom i pravovremenošću baš nikako ne izlaze na kraj. A četvrte prejedanjem pune svoja tijela stvarima koje su jednako neprimjerene i opterećujuće kao i stvari po kući. Tako život postaje blokiran. A stomak, jetra i slezena napuhani i tvrdi.
Zatrpanost života stvarima za dodir, vid, sluh, njih i okus, istiskuje životnu energiju iz unutarnjeg i vanjskog prostora. Taj energetski deficit mijenja ponašanje. Babuška postaje, ili gruba i nasilna u svrhu otimačine energije, ili pasivna i depresivna u svrhu škrtarenja energijom radi preživljavanja. Kako god, život babuške se urušava kao lavina. Kako vratiti red u život? Pospremanjem!
Slobodno strujanje energije u prostoru osigurava se bacanjem svega nepotrebnog, starog, pokvarenog. Ako si na putu boginje, baci sve što ne voliš, sve što te ne veseli. Baci sve što je prošlost. Baci sve što je budućnost koju ne želiš. Dom nije đubrište. Čisti svoj vanjski prostor kao što bi čistila svoj unutarnji. Dom je živo biće. On je tvoje prošireno tijelo. Stoga mu osiguraj snažnu i brzu probavu.
Kada pobacaš stvari, pročistiš stan i organiziraš stvari u njemu, put prema nutrini postaje prohodan. Oslobođena nebitnih vanjskih stvari, sada možeš jasnije vidjeti unutarnje bitne stvari. Kako probleme, tako i rješenja. Kako ono što te muči, tako i ono za čim žudiš. S takvom jasnoćom, nemaš više drugog izbora nego suočiti s unutarnjim stanjem i djelovati. Otvori svoje unutarnje ćelije, oslobodi utamničene energije i prozrači unutarnji prostor svjetlom svoje svijesti. Ne tehnikama, nego sobom. Samo hrabro!
Od trenutka kada si počela bacati stvari iz kuće, počela si obnavljati svoj život. Nepotrebne stvari baci što brže iz kuće kako bi se pozabavila bacanjem koje je uistinu važno – odbacivanjem ljuštura babuški koje predstavljaju okoštalu bol i stare podatke u tijelu.
I ne zaboravi da je čišćenje sredstvo, a ne cilj. Cilj je osjećati se bolje. Živjeti ljepše i lakše. Ostvariti svoju svrhu. I živjeti svoje snove… Aleluja!