TERRA MAGICA

U ova mutna vremena, među medicinskim djelatnicima i političkim ličnostima nastaju nove medijske zvijezde. To su ljudi koji požrtvovno daju svoje znanje i iskustvo kako bi nas, obične građane, što bolje zaštitili u borbi protiv opakog virusa. Dobri su to ljudi. Stručni i sposobni. Štoviše, njihove su namjere iskrene i plemenite. Ali „put do pakla popločen je dobrim namjerama“.

Sama iskrenost nije garancija kretanja u pravom smjeru. Naime, iskrenost je uvjerenost u vlastitu perspektivu. A ona ovisi o visini svijesti. Stoga iskrenost i istinitost nisu istoznačnice. Na primjer, iz žablje perspektive Zemlja djeluje kao ravna ploča, a iz ptičje kao kugla. Iz žablje perspektive može djelovati kao da se na Zemlji događa pandemija korona virusa, a iz ptičje društveni inženjering.

Iz žablje perspektive se može činit da sustav ne funkcionira: tvornice rasprodane, poljoprivreda uništena, imovina pokradena, zemlja zatrovana, a ljudi sve nesretniji i bolesniji. No, iz ptičja perspektive se vidi da onih 1% vladara matriksa ima još veću kontrolu, bogatstva i moć. A to znači da sustav dobro funkcionira. Štoviše, korona protokol pokazuje da sustav funkcionira malo predobro.

Uz pomoć medija, cijela je planeta u roku odmah pretvorena u zatvor. Pokazalo se da je svaka država, u samo par sati, u stanju sprovesti proceduru samouništenja: stavi masku, ostani doma, izbjegavaj keš, zatvori firmu. Nesvjesni ljudi savjesno trampe slobodu za „sigurnost“. Prate vijesti i slijede upute. „Da nekoga ne zaraze.“ Ta se krotkost sada zove „odgovorno ponašanje“.

Oni „najodgovorniji“ kroz odškrinute rolete gledaju tko je izašao uhvatiti zraku sunca ili protegnuti noge, onda ga uslikaju i objave. Čim takve prijave policija počne i novčano nagrađivati, Roki će novac smjesta prebaciti na račun „humanitarca“ Billa Gatesa. Učinit će to tako što će prvi stati u red da primi novo cjepivo. Ali iz ptičje perspektive to izgleda ovako: danas žabar, sutra mrtav.

Jer dok ljudi u kućama prakticiraju religijsko obožavanje medija, vani se sijeku šume kako bi 5G mreža (čitaj: oružje za masovno uništenje) mogla funkcionirati. Ali nema veze. Važno da će preživjeli imati još brži Internet! I da će nam djeca biti još veći idioti – čipirana, kemtrejlana, geemoizirana, kloudirana. I još važnije da će lajkovima biti birana u glavne likove reality showova igara gladi.

Iz žablje perspektive matriks može djelovati kao sustav koji brine za tebe. On ćete odijeliti od prirode i društva, te rada i zarada – za tvoje dobro. On će ti ograničiti kretanje, zatvoriti granice, uvesti policijski sat, medicinsku vojsku i ratni zakon – za tvoju sigurnost. On će te cijepiti, pa makar i na silu – jer mu je jaaaaaako stalo do tebe. Ako te pritom ubije – to je iz ljubavi. JBG.

No, prava ljubav i zdrav razum ne ubijaju. Oni iscjeljuju. Besplatno! Zato ih matriks ne voli. I zato matriks stalno pokreće programe katastrofe. Oni uključuju „mood“ preživljavanja. A kada Kolektiv pomahnita od straha za vlastito dupe, onda onaj tko ne misli dupetom nego glavom – ostaje bez glave! I tako smo, pred strahom od društvene giljotine, isključili kontakt s inteligencijom.

Sami sebe smo oglupili kako bismo se uklopili među normalne. No, što igrokaz duže traje, nama se više mučka. Više ne razaznajemo razliku između istine i laži, pa prihvaćamo one stavove koji su nametljiviji i društveno prihvatljiviji. Gluhi smo za tihe činjenice koje govore da je smrtnost od korone manja od obične gripe, a da je ekonomsko uništenje razornije od zdravstvenog. To nije „in“.

Kako smo izgubili dodir sa stvarnošću? Prihvatili smo što govore. A onda je vanjski govor postao naš unutarnji govor. Što smo ga više vrtjeli u glavi, to je on dublje svrdlao u podsvijest. Unutar nas je postao uvjerenje koje se sada manifestira izvan nas. Postali smo proizvođači laži. Zarazni i opasni. Postali smo virusi. Tako smo ih i stvorili. U samozaboravu.

I zato, brzo, natrag, k Izvoru…

Prvi slavenski ljubavnici, Div i Diva, svijest o svom božanskom izvoru su podržavali vođenjem ljubavi na božanski način. Ono je obnavljalo njihovu energiju. Njezina svjetlost im je omogućavala da jedno s drugim budu u neprekidnom i nepomućenom dodiru uzajamne svijesti o prisustvu čiste ljubavi na Zemlji. Komunikacija među njima je bila totalna. Nije bilo potrebe za govorom.

Govor se razvio kasnije, kada su počeli raditi na izgradnji matriksa. Kada je činjenje pretegnulo nad bivanjem, nastala je neravnoteža po kojoj su skliznuli u zaborav. A kada su zaboravili da su ljubav, više nisu mogli voditi ljubav na božanski način. Njihova svjetlost je izgubila vezu, pa su morali pričati kako bi premostili jaz koji se među njima pojavio.

Umjesto da budu ljubav, muškarac i žena su počeli govoriti „lavju bejbe, kis, fak, ops!“

Što su se više udaljavali, pojačavao se šum u njihovom komunikacijskom kanalu. Pojavili su se nesporazumi. Ostavši bez zaštite svoga zlatnog sjaja, muškarcima i ženama je stao opadati svjetlosni imunitet. U njihova je tijela počelo prodirati vrijeme. Njegove guste naslage sve su teže propuštale ljubav. U nedostatku iste, mehanizam preživljavanja uključio je požudu.

No, u vrijeme dok su Div i Diva svojom svjetlošću komunicirali međusobno – komunicirali su i s Majkom Zemljom. Za njih je Ona bila umjetnica koja svjesno skulpturira svoju površinu i oblikom prostora priča o sebi, svijetu i životu. Raspoređenost nizina i uzvisina, rijeka i jezera, biljaka i životinja, ruda i kristala… je jezik kojim govori Majka Zemlja.

Kada bi Div i Diva promatrali način na koji rastu stabla ili se posložilo stijenje, oni su čitali knjigu Zemlje. Kada su slušali huk vjetra ili pjev ptica, oni su slušali pjesmu Zemlje. Jer sve je informacija. No, mi smo za nju nepismeni. Govorimo samo primitivni matriks jezik. On nas drži zarobljenima u deliriju. DIV I DIVA SU BILI U STVARNOSTI JER SU ZNALI MATERINJI JEZIK.

Materinji Jezik su poznavali zahvaljujući svojoj blistavoj svijesti. Ona je njihova tijela činila savršenim instrumentima za osjećanje magnetskih tokova i vrtloga Zemlje. Neki su te sposobnosti sačuvali i u matriksu. Tako su, na energetski potentnim točkama, podizali crkve, ali i vojne, ekonomske i religijske centre moći. Oni su ujedno današnja središta odakle se dizajniraju i dilaju ljudske drame.

Tragovi Materinjeg Jezika ostali su u Čarobnoj Zemlji – Terra Magici – kako moju Istru zovu još od antike. Kažu da je Zemlja ovdje  svjesno uzdigla svoje čudesne brežuljke po sličnim arheo-astrološkim principima kao što je orijentacija piramida u Gizi. Riječ je o brežuljcima kraj sjeverozapadne obale poluotoka, tri Picuge i tri Mordele.

Ovi su brežuljci neobični zbog svojih kamenih struktura, kamenih krugova (poput umanjene verzije onoga u Stonehengeu), te kamenih obruča koji okružuju brežuljke. Proto povijesna civilizacija koja ih je gradila morala je poznavati Materinji Jezik, odnosno, energije, frekvencije, svetu geometriju i okolni svemir. Osim toga, intenzitet iskopina u Istri pokazuje da je to znanje bilo rašireno.

Kako razumjeti tu uzvišenu znanost nepoznate drevne civilizacije danas, u 21. stoljeću, kada smo se survali do lekcija da „bi ruke trebalo prati“ i da „žene ne bi trebalo tući“? Današnji čovjek, opsjednut zaradom i naoružanjem, ne može shvatiti značenje kamenih struktura Istre. Da bi ga razumio, potrebno je da ponovo poštuje misterij. Jer Istra, to nisu samo more, kašteli, Učka i Arena.

Istra – to je stanje duha. Vibracija. Ptičja perspektiva.

Pra-svijet i njegova tehnologija širom Mediterana i Balkana su dokaz da su megabalkanac, Veli Jože, i drugi divovi i dive Istre, držali pažnju, ne poput današnjeg minibikinibalkanca na vanjskim stvarima, nego na unutarnjem Stvaratelju. Oni su znali što i Neville Goddard: „BOG JE POSTAO JA, DA BIH JA MOGAO POSTATI BOG“. Kako? Prirodno.

Jedan od prirodnih zakona kaže da „unutarnji razgovori postaju vanjska stvarnost“. Bilo da si baba ili boginja, „tvoja se riječ uvijek vraća s onim po što si je poslala“, kaže Neville. Razlika je samo u tome što babuška lupeta, a boginja bira riječi svjesno i namjerno. Transformirati sebe i svoj život znači transformirati unutarnji govor. To znači prakticirati ispravan govor i pratiti Materinji Jezik.

Probuditi Materinji Jezik znači govoriti onako kako bi govorila ti, kao boginja, iz prelijepe budućnosti. To je govor ostvarene namjere. On je svemogući alat. Jači je od vanjskih obećanja ili prijetnji. Njegova cijena je odricanje od prethodnih korumpiranih unutarnjih dijaloga. Oni pripadaju neuspješnoj, zaplašenoj babuški. Matriksu i njegovim žrtvama. Igrama bez granica. Zlu bez lica.

Zloupotreba riječi održava zlo i okultni, nestvarni svijet matriksa.

U ovom trenutku nam matriks mediji ne daju prostora ni za jednu drugu misao osim korone – virusa koji je dobio ime kao da je zla osoba ženskog roda, upitnog porijekla i nadmoćnih strateških vještina. Iako, navodno, zastrašujuće tamani ljude, ova belosvetska madam je, intenzitetom zazivanja, posvuda dobila dozvolu boravišta. Sad se još samo čeka OIB.

A što znanost kaže o virusima? Neke osnove biologije kažu da virusi baš i nisu žive stvari. Organizam ih stvara u trenutku kada bakterije više nisu dovoljne da uklone sve otrove unesene u tijelo. Virusi su otpadni proteinski proizvodi, rastvori za detoksifikaciju organizma. Kao sapuni! A kao takvi, nisu u mogućnosti, manevrom skakavaca, samoinicijativno jurišati s čovjeka na čovjeka.

Srele se ptica i žaba. „Zašto samo letaš okolo kao da se ništa ne događa? Umjesto da gledaš informacije o Zemlji, ti gledaš Zemlju! Neodgovorno! “ – reče žaba s maskom na licu ispod koje se osjetilo gnušanje pravednika. „Bilo bi ti bolje da ostaneš doma, kao i ja!“ – i skoči žaba u svoju baruštinu, a tamo je dočeka zmija – i proguta! Onda ptica odmjeri zmiju. Materinji Jezik putem instinkata reče ptici da je zmija ukusan zalogaj. I ptica proguta zmiju. Onda virusi snimi otrove u tijelu ptice. Materinji Jezik im reče da je čišćenje njihova sveta misija. Stoga virusi progutaše, pa rastvoriše otrove. A kada sve počistiše, tada opet nestadoše. Terra Magica!

Matriks je zmija s puno lica – ali Materinji Jezik je jači od zlica.