Nešto si mislim… Sva ta prisila “ženske snage” ta podvala “žene su jake” jer šute i trpe… Kaženjene što ne traže pomoć… a nemaju od koga… Toliko ženskih muka prolazi ispod radara… jer je toliko toga neosviještenoga…
A taj moj Put boginje… on odmagljuje… ali spor je… evolutivan… Možda sam se ipak trebala prikloniti nekom revolucionarnijem ženskom pokretu? A opet… Čemu? Ipak mi živimo u jednom naprednom društvu. Dokaz?
Pa evo… Kod nas je, primjerice, ravnopravnost žena zakonski potvrđena već 2003. godine… “Tako kasno? Pa to je bilo jučer!” Svašta! Pa jučer je puno prije nego malo sutra…
A onda taj feminizam… Ne… Neću o njemu! Jednom sam nešto rekla pa su me napale. Bilo je grdo. Ne bih da im se opet zamjerim. Bolje da ništa ne govorim… 
…Reći ću samo ovo…
…Reći ću samo ovo…Ja mislim da je feminizam izmislio muškarac.
Jednom sam gledala neki vidio u kojem je barba rekao da je feminizam izum jednog tetka… mislim da se zvao Rothschild…
Jednom sam gledala neki vidio u kojem je barba rekao da je feminizam izum jednog tetka… mislim da se zvao Rothschild…Lijepo je objasnio kako nije pristojno što žene nemaju jednaka prava kao i muškarci… pa im je ponudio da i one nešto rade… Dobar neki čovjek! Jer on od toga nije imao ništa. Osim što je sad i od druge polovice svjetskog stanovništva mogao ubirati poraze…
A da pored oba zaposlena roditelja djeca ne bi bila sama kod kuće, izmislio je vrtiće… izgradio škole… stvorio programe… Tako ih je sustav preuzeo i od najranije dobi počeo oblikovati u visoko isplative radilice.
Koliko je to jedan sposoban i drag čovjek govori i činjenica da njegova obitelj danas posjeduje pola naše planete. Njegove kolege drugi dio… I treba! Zasluženo…
A zahvaljujući mojoj ludoj mašti, točno mogu zamisliti brižnog tetka Rothschilda kako sjedi za svojim stolom, piše feministički manifest i čita ga naglas, da provjeri kako zvuči…
“Tražim da žena ima sva prava na rad kao i muškarac! Na taj joj način velikodušno omogućujem i više prava nego što i sam imam. Jer sad može biti rob na dva fronta: muškom i ženskom. I to od jutra do sutra…
U skladu s tim, kao i njezinom prirodom “višeg”, multitasking bića, maloj treba omogućiti brigu o kući, djeci, mužu, starcima, projektima, sastancima, ovulaciji itd. Štoviše, sada može peglati, čistiti, kuhati, rađati i podizati sve živo – ali sve to s diplomom, ugovorom na određeno i PMS-om… Uh… darežljiv sam pa ću je pustiti da doji i na poslu dok mi piše zapisnike…
Kao bonus, nudim joj još slobodu od mirnog sna. Bez srama i skrivanja, može ustati u 5 (ali nečujno, da me ne probudi), spremiti djecu, priredit mi košulju, poslužiti doručak i kavu te pritom izgledati k’o da nije majka nego manekenka. Ukoliko zbog sebe, djece i bolovanja ugrozi svoja radna prava, to će joj se oduzeti od plaće. Pa nek’ živi, živi rad!
Sve ovo uz jedan uvjet, čisto u slavlje njezine ljepote – da nosi štikle dok barem osam stoji sati na poslu. Ali da i dalje ima dovoljno mišićave listove kako bi mogla otrčati po dijete koje kasni pokupiti jer koristi naše širokogrudno pravo na prekovremeni rad.
Tražim da žena ima pravo na svoje tijelo! Osim kad se uda. Ili zatrudni. Onda je to bračna dužnost. Crkveni problem. Ili nacionalni program. I pod uvjetom da ne vrijeđa mog strica koji misli da je svaka žena koja pokaže nogu – kurva.
Zahtijevam pravo žena na izbor! Između umora i iscrpljenosti. Krivnje i grižnje savjesti. Karijere i obitelji. (S tim da u oba slučaja mora biti savršena, posložena i zahvalna.)
Tražim žensko pravo na neovisnost! Da više ne mora ovisiti o muškarcu. Nego o kreditu. O šefu. O hormonima. O rokovima. O prijevozu. O štoperici. O anti-age serumu…
Zalažem se za pravo žena na borbu za osnovne ljudske slobode! Slobodu da zarađuje. Da preživljava. Da dokazuje. Da pregara od stresa. Ali dostojanstveno. I sa frizurom. Može i u hlačama. Ali s krojem koji joj guzu ne čini ravnom.
Za svoje slobode se može borit ako nije preglasna, prenapadna ili preemocionalna… Ma može se boriti i u mojim ratovima! Omogućite joj vojni rok! Samo je osposobite da piša stoječki…
Podržavam njezino pravo na autentičnost i ženstvenost. Pod uvjetom da misli kao muškarac. Kuha kao majka. Stenje kao porna. Šuti kao gejša. I izgleda kao da ne stari. Nikad!
Ako je pametna pa pravovremena investira u silikone i desetak zahvata – kad sa 65, 70 ili 90 godina ode u mirovinu – još uvijek će izgledati k’o curica. Pa može ispočetka. Ili se baviti nekim hobijem. Po bolničkim čekaonicama. Da skrati vrijeme. Jer što će joj vrijeme!? Samo je postaruje. A svijet treba nove, naivne snage… i mlado meso… Živjele žene! Enter!”
Eto… Prava i slobode smo dobile. I nemamo se zašto žaliti ili reći da nam je svega dosta. Jer žene su jake. A jake žene ne trebaju pomoć… One samo tiho plaču… Dok nitko ne gleda…
Ali sve je to od PMS-a… u PM…
Ali sve je to od PMS-a… u PM…