Zaglavila si u neželjenim okolnostima. Teško ti je. Uplašena si. Mučiš se. Što učiniti?
Babuška će se, ili negativizmom dublje ukopati u poziciju žrtve, ili suprotno, u slavu pozitivizma, negirati sebe. Odbacit će slabi dio sebe i nabaciti osmjeh. Tako će rascijepiti svoju energiju. A onda će, s prepolovljenom energijom, učiniti dodatan napor da stvori pozitivne misli i još više akcije. Na kraju će uspjeh biti sumoran, a osjećaj umoran…
Boginja prihvaća svoje snage i slabosti – jednako. Bez diskriminacije! A onda se opuštaaaaa…
Opuštanje je otpuštanje pritisaka svih misli: kako negativnih, tako i pozitivnih. Ukoliko u tome uspije na svega par sekundi, vibracija prirodno odlebdi gore. U zoni tvoje prirodne vibracije čekaju te sretne misli, rješenja i iscjeljenja. Ne moraš se mučiti da stvoriš sve te dobre stvari. Sve one već postoje u stvarnosti onoga što izvorno jesi. Tamo dolaziš otpuštanjem onoga što nisi.
No, za današnjeg je čovjeka opuštanje strana, egzotična vještina. Stoga su tehnike meditacije tražena roba. Meni osobno pojam meditacije na zaziva nikakvo iskustvo. Imam poprilično sukoba sa sobom da izvjesnim naporom dođem do nenapora. No, pronašla sam nešto drugo što mi pruža duboko opuštanje. To je tihovanje i sunčanje!
Kada pružim lice suncu, njegova me toplina duboko umiri. Nemam potrebu činiti ništa. Čak ni sitni mentalni pokret. Samo postojati. Sunčanje me diže uvijek, a posebice zimi. Divota. Čisti zen! Toliko je naravan da ga uspješno prakticira i moja majstorica – šinjorina Renata. Ona je maca. Sivo-bijela. No, kada sunca nema, onda me u stanje ugode i mira odvede vatra. A ako ni toga nema, posluži i svijeća. Samo nek’ je svjetlo i toplo… Samo nek’ je što sličnije duši… Duši žene… MIjauuu…