Tko smo? Što je život?
Da bi se otvorili za ove odgovore, potrebno je razumjeti ono što nazivamo „smrt“. Smrt je znanstveno nesavladiva, religijski prijeteća, društveno prognana, a psihološki upitna tema! Ono što se probilo kroz taj matriks tabu je uglavnom osjećaj jeze.
Ali ako nas je matriks toliko lagao o životu, možda nas je lagao i o smrti? Jer što ako, suprotno uobičajenom vjerovanju, smrt nije gubitak životne energije, nego njezino uvećanje? Što ako je smrt tijela izvorni život duše? Što ako smrt nije pitanje bez odgovora, nego odgovor bez daljnjih pitanja?
Prateći vibracijske strune ovih misli, dolaziš do Ljudskog Bića – dvojnog pojma koji se sastoji od „ljudskog“ i „božanskog“, odnosno, babuna i boga; babuške i boginje.
Babuški pripadaju tijelo i emocije, te um i ego. Boginji pripadaju svijest i savjest, te duša i mašta. Boginja je stvorena u pozitivnoj matrici ljubavi i mudrosti, te je kao takva nedjeljiva od Nebeskog Oca. Babuška je stvorena od svih zemaljskih elemenata, te je kao takva nedjeljiva od Majke Zemlje. Radi napredovanja jedne i druge, besmrtna boginja silazi u smrtno tijelo babuške.
Ulaskom u tijelo bebe, boginja proučava obrasce moždanih valova babe. Pritom prati električne veze u mozgu i umrežava se u njezin živčani sustav. Nakon spajanja s babuškom, boginja postaje sjedištem njezine percepcije – promatrač, promatranje i promatrano. Nakon rođenja, komparativne prednosti babuške i boginje učvršćuju se u partnerstvo.
Silazak na Zemlju zasigurno šokira boginju nasiljem kojem je izložena ljudska vrsta. No, babuška joj daje sposobnost preživljavanja i sirovu inteligenciju. Babuška posjeduje niskofrekventne emocije poput mržnje i bijesa. One su se nadogradile na mnoge, genetski naslijeđene slojeve boli tijekom tisućljeća preživljavanja. Ukratko, um babuške unosi puno straha u svijest boginje.
Izazov boginje je prevladavanje negativnih energija straha u tijelu babuške.
Nestabilne emocije u tijelu babuške mogu kontaminirati dušu boginje. Bol može blokirati iscjeliteljsku snagu duha. To se posebno događa ako životne izazove ne razumiješ kao učitelje i osnaživače. Jer ti učiš iz zlodjela. Oni razotkrivaju slabosti tvoje naravi. Da je drugačije, da li bi tragala za poboljšanjem svojih djelovanja i da li bi imala način mjerenja svojega napretka?
Stvarnost koju nudi babuška podložna je naslijeđu i okolišu. Stvarnost koju nudi boginja je ekstenzija beskrajne svijesti. Boginja traži osobne istine onkraj zatvora koje joj nameće ego babuške. Ako u te istine unese duhovnu silu – kreativnu maštu – u mogućnosti je na Zemlji stvarati svijet, nalik onome iz kojeg dolazi.
Tako se između babuške i boginje miješaju pozitivne i negativne struje – donoseći im obostranu korist. Babuška upoznaje više vibrantne emocije, a boginja niže. Kada bi boginja poznavala samo ljubav i mir, ne bi stjecala uvide na čijim smjernicama raste njezino razumijevanje vrijednosti tih energija.
Boginja i babuška su „ljepotica i zvijer“ u ženi.
Boginja nije savršena. To je god in progress. Stoga je temeljna svrha utjelovljenja – samopoboljšavanje. Kročenje zvijeri! Bazira se na sposobnosti razlikovanja onoga što ima pozitivan utjecaj na um, od onoga što ima negativan. Put učenja ovog razlikovanja ne bazira se na kazni, nego na lekcijama. Snaga boginje raste kroz ono što sama otkriva.
Svoje napredovanje babuška mjeri po količini stečenih materijalnih dobara, utjecaju, statusu i titulama. Orijentirana je na ono vanjsko, pa češće stvara kolonije, održava mnoštvo veza i funkcionira po zakonima kolektiva i košnice. Sklona je prikupljanju informacija, te usvajanju obrazaca i navika. Njezina je pažnja na razlikama među ljudima, čime podržava podjele i sukobe.
Boginja se fokusira na ono unutarnje pa je introvertirana, često misli i djeluje individualno, te je sklona osami i tišini. Spoznaja i razumijevanje su joj važniji od učenja. Pažnja joj je na prepoznavanju univerzalnih veza među ljudima. Napredovanje mjeri po poboljšanju kvaliteta svojih energija, dubinama svojih boja, te intenzitetu njihova sjaja.
Obje vrste napredovanja imaju svoju vrijednost.
Napredovanje babuške može olakšati napredovanja boginje, i obratno. No, isto se tako događa da visoko razvijene boginje žive u skromnim uvjetima, kao i da dobrostojeće babuške nisu u blaženom stanju duhovne zrelosti. Upravo suprotno, visoka rangiranost babuške u matriksu može biti izraz njezine krajnje otuđenosti od Izvora. To su one babuške koje „samo vrše svoju dužnost“.
U današnje je vrijeme znanost u potpunosti osposobljena tehnološki proizvesti takvu babušku. Zapravo, već je proizvedena. To je robot Sofija. Ona je već sakupila dovoljno podataka i algoritama kojima može u gotovo svakoj uobičajenoj situaciji dati visoko inteligentan odgovor i izraziti primjerenu emociju. A znanost, koja je vidljiva javnosti, tek je njezin zastarjeli, mikro segment.
Onu pravu znanost, skrivenu daleko od očiju javnosti, ima isključivo vojna industrija. Za njom je komercijalna znanost stoljećima zaostali eho. Ta znanost raspolaže biorobotima koje, na prvi pogled, nije moguće razlikovati od ljudi. Takav robot može sve ono što može i prosječan babun ili babuška – samo bolje! Ali jedno ne…
Ne može osjetiti svoje Biće. Ne može osjetiti radost i bol. A oni su osnova empatije i milosrđa, prijateljstva i roditeljstva, ljubavi Diva i Dive. Robot ne može osjetiti ništa od onoga što nas uvećava kroz ljudsko iskustvo. Stoga čipiranje i spajanje čovjeka i stroja kroz transhumanizam, odnosno, tehnokraciju Novog Svjetskog Poretka, predstavlja novi atentat na boginju.
Što je, zapravo, “transhumanizam”? Ma ništa što bi ušlo u središnji Dnevnik. To je samo ljepši pojam za “posthumanizam”.
Hoće li atentat uspjeti ili ne, ovisi o tome da li boginja spava ili se budi. Pred količinom nezadovoljstva i boli koju trpi babuška, boginja se zna povući i zaspati. Njezino se buđenje događa kroz aktiviranje onih reakcija kojima prevladava strah i bol. To zahtjeva hrabrost i mudrost. Što su zahtjevi veći, integracija boginje je snažnija.
Gledano iz tog kuta, Balkan je poligon za štreberice! Naime, ako se zbroji količina nevolja po kvadratnom kilometru, onda je Balkan terra magica za razvoj duše. Jer balkanska bol nije samo prepreka ljudskoj duši, nego i njezina prilika. To dokazuje i pracivilizacija iz doba vedskog Balkana, a u kojoj su SlaVedi živjeli u ravnoteži i skladu s babuškom i boginjom u ženi.
SlaVedi su bili Ljudska Bića, za razliku od današnjih ljudi koji su radije Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, krvna grupa A, B, C, Že, hajdukovci, dinamovci, esdepeovci, hadezeovci, partizani, fašisti, socijalisti, kapitalisti, ateisti, homofobi, homofili, globalisti, suverenisti, idealisti, nadrealisti… svašta nešto, samo ne Bića.
Ta prepreka/prilika upravo sad stvara najveću polarnost u poznatoj nam povijesti. I to na mnogo razina. Ne samo između ljudi i Ljudskih Bića, nego između klase i mase, između onih koji se programiraju i onih koji meditiraju; između sluga i gospodara uma; mjesečara i mislioca. A svrha Ljudskog Bića nije spavanje, nego buđenje.
Babuška je „što“, boginja je „kako“. Babuška je cilj, boginja sredstvo. Babuška je „tad“, boginja je „sad“. Babuška ima plan, boginja svrhu. A svrha svih Ljudskih Bića je buđenje. Ne postoji tehnika buđenja. Ono je čin milosti. No, rijetkima dolazi kao trenutni događaj. Većini je ono ipak proces kojim se njeguje prisutnost, opuštenost, otvorenost, prihvaćanje, jasnoća i dobar osjećaj.
Žene Puta boginje prolaze početne stupnjeve procesa buđenja. Kao takve, više nisu sigurne u svoje planove i ambicije. Ono što pokreče matriks, više ne pokreče njih. Budući da uviđaju ludilo naše anticivilizacije, osjećaju se usamljeno s obzirom na okruženje. Njima više ne upravljaju programi babuške. Ali svijest boginje koja se budi, još se nije posve integrirala u njihove živote.
Srećom, ono uzvišeno izrasta iz posve sitnih, zemaljskih stvari. Poput atoma, tako je i ono što radiš upravo sad, sitnica koja u sebi sadrži golemu snagu atomske energije. Kada u nju uneseš svoju punu prisutnost, tada moć svijesti može ući u tebe, te se kroz tebe proširiti ovim svijetom.
Možda ti to što radiš ne donosi radost. Ali to nije ni važno. Važno je da ti unosiš radost u to što radiš. Radost je miris koji se automatski širi kada si svjesna vlastitog postojanja. Diši! Diiiiiiiiiiiši… Što si prisutnija, taj miris postojanja snažnije prodire u pore onoga što činiš – ma što god da činiš!
Kada se bilo gdje družiš s ljudima, podari im svoju punu pažnju. U njihovom društvu nemoj biti stroj za razmjenu riječi, nego svijest. Na taj će način i druga osoba ući u rezonancu s božanskom matricom. Buđenje tog sjedinjujućeg polja svijesti između Ljudskih Bića svrha je svih odnosa na Zemlji.
Život nam je ponuđen kao način samoizražavanja. Najviši oblik tog izražavanja su nesebična djela. Boginja možda putuju iz svog vječnog doma, kroz svemir, na Zemlju – ali ona nije samo blentavi turist. Boginja ima odgovornost za evoluciju svoje božanske svijesti, kao i božanske svijesti drugih ljudi.
Zato je Put boginje zajedničko putovanje.
Kao Ljudska Bića, mi smo savršeno nesavršeni. Postojimo u dva svijeta, materijalnom i duhovnom. Naša je sudbina prelaženje iz jednog svijeta u drugi, kroz vrijeme i prostor, učeći kako ovladati sobom i napredovati. U većini babuški, s kojima se u nizu rođenja sjedinjujemo, ne možemo u potpunosti spoznati sebe, boginju. Ali ono što spoznamo, nikada se ne gubi.
Mi pripadamo visoko uređenom svijetu duha. A to nas saznanje tješi i nudi spokoj. Ne samo zato što imamo utočište, nego i zato što se u njemu stapamo s izvorom sve svoje čežnje. Jednoga dana svi ćemo doći do kraja tog dugog putovanja i doseći stanje prosvjetljenja. „But not yet, not yet!“ Jer sad smo tu, na Zemlji, kako bi bili uvećani – uvećavajući prelijepu raznolikost tvorevine.