Rokiju došlo da se poseksa. Za promjenu! Ali muči ga visok tlak, problemi s prostatom, začepljena probava i neugodna žgaravica. „Draga, hoćeš gore?“ upita Roki ženu, dok se smješta na leđa kako mu prenapuhan stomak i povećana masna jetra ne bi trpjeli dodatni pritisak. Na to će ona: „Kud će gore od ovoga, Roki moj!?“
Kako imati dobar seks s lošim tijelom? Nikako! Ako hoćeš dobar život, a posebice ljubavni život, napravi novo tijelo. Napravi tijelo puno struje, naboja i magnetizma! Kako? Trebam li neka pomagala, više pameti, nešto iz web shopa? Ništa od toga! Put boginje nije put dodavanja kako bi se postigao neki ideal savršenstva. Put boginje je, zapravo, put destrukcije. To znači odbaciti sve ono što ti škodi – izbaciti glupana, odnosno, glupaču iz sebe.
Prestani jesti što nije za jesti. Prestani se teretiti prošlošću. Prestani se kiseliti u izgovorima kojima održavaš samosažaljenje, nemoć i pasivnost. Prestani se uništavati mislima poput kakvog luđaka. Prestani se tako ambiciozno trgati poslom i histerično ubijati stresem. Prestani se autodestrukcijom opravdavati i ispričavati za svoje postojanje. Tvoje postojanje je željeno i svrhovito. Ako ne od tvojih zemaljskih roditelja, o ono zasigurno od nebeskih tvoraca. Vrijediš već i „samo zato“ što postojiš. Oslobodi tu činjenicu.
Živa hrana oslobađa. Ona posjeduje određeni jedinstveni niz ljekovitih značajki. Postoji hrana koja djeluje na svaku fizičku i metafizičku bol. Kada je pojedeš, te značajke postaju dijelom tebe. Kao ljudsko biće imaš božansko pravo da u hrani koju jedeš pronađeš snagu i ohrabrenje. Dopušteno ti je da se hranom utješiš, a da poslije ne moraš za to platiti. Štoviše, to bi trebala činiti redovito! Zdrava prehrana nije tortura uskraćivanja, već užitak raznovrsnog obilja.
Matriksova mrtva hrana je otrov. Ona je finalni koncentrirani proizvod zagađenja zemlje, vode i zraka te kemijskog procesiranja. Treba li se onda čuditi „epidemiji“ karcinoma i mnogih tajanstvenih bolesti kojima je medicina dala naziv, ali niti poznaje njihov uzrok, niti zna kako ih liječiti!?
Autor Anthony William, poznatiji kao Medicinski Medij, voću i povrću vraća čarolija koja znači život. On priču o biljnim namirnicama pretvara u iskustvo nalik na uzvišenu svijest koja te počinje transformirati na svim razinama bića. Drugim riječima, babuškama i babunima je odzvonilo! Rokija neće nokautirati Rambo, nego borovnica, trešnja ili krumpir.
„Ma, da! Baš će rotkva zaštiti ženu od suludog nasilja minibalkanca, od poniženja na poslu, manjka novaca i suviška kilograma! Kako da ne!?“ Samo malo… Ovo nije ista stara priča o voću i povrću. Ovo je stvarno novi pristup – na staroj mudrosti: „hrana je lijek“ i „u zdravom tijelu, zdravi duh“. Sposobnost hrane, koja raste iz zemlje, da posve promijeni život, skrivena je na razinama koje još nisu otkrivene. Barem ne u eri minibalkanca. Megabalkanac ih je, vjerujem, poznavao. A poznaje ih i čudesni medicinski medij Anthony William čije kanalizirane spoznaje o hrani prenosim u ovom tekstu, a koje su već pomogle stotinama tisuća ljudi.
Biti babun ili babuška znači biti bolestan. A sav napredak koji postižemo u drugim aspektima života je beznačajan ako nismo zdravi kao društvo i pojedinci. Zdravlje je SVE! Voće, povrće, ljekovito i začinsko te samoniklo bilje, rastu iz tla, hrani ih kiša i sunce. To znači da su povezani sa svetim silama prirode. Sadrže inteligenciju zemlje i neba koja nam treba. Njihovim jedenjem unosimo u tijelo i duh veću količinu svjetlosti.
Kada je megabalkanac pružao djevojci jabuku kao izraz ljubavi, prihvaćena jabuka donosila im je ogromnu sreću. I leptiriće u stomaku. Ma šta leptiriće – kondore! Ali minibalkancu voće nije izvor radost kakav je bio nekad.
Da bi povratila radost i unaprijedila zdravlje, razmišljaj izvan okvira poznatog. Tamo se možeš povezati s božanskim silama koje samo čekaju da ti pomognu. Jer vrijeme je za stvarni život!
Ovdje se ne radi o sposobnosti manifestiranja i osjećaju krivnje ako ne uspijevaš u tome. Svijet je došao do točke u kojoj su naopake sile pregazile našu prirodnu sposobnost preživljavanja. Stoga je vrijeme da se ponovno povežemo s mudrošću i znanjem naših predaka, i da svježu i cjelovitu hranu Majke Zemlje opet prihvatimo kao čudo. Jer kada usvojiš znanja o duhu hrane, ne trebaš više očajavati i živjeti u mraku. Ulaziš u posve drugo razdoblje svog života – govori nam Anthony William.
E, moj, Roki! Mnogi danas podižu, ili barem podržavaju i pridonose onima koji podižu „prostranstva ljubavi“ i sami uzgajaju hranu. Ona im vraća život i zdravlje. Užitak i vitalnost, volju i odlučnost. Nektar bogova! I onda, zašto gore, kada može bolje!?