Vrijeme će pretvoriti ženu, ili u babu, ili u boginju. Tu će razliku učiniti srce: je li otvoreno, ili zatvoreno?
Ako je zatvoreno, i tijelo će biti zatvoreno, a žena će živjeti uglavnom iz glave, puna nezadovoljnih misli, kiselih raspoloženja, oštrih bridova i vonjajuće energije.
Ako je srce otvoreno, otvarat će se i tijelo, kao mirisni cvijet, smekšat i zaoblit, a žena će puteno i prozračno živjeti iz centra svoje ženstvenosti – venerijanske zvijezde ljubavi i ljepote. Tada vrijeme radi za nju.
Kada se žena, otvorena srca, svjesno centrira u maternici, prikopčava se na sam izvor sebstva i života. Sad se može hraniti čistom ljubavlju – direktno. Više joj ne trebaju dramske igre kako bi dobila energiju. Više joj ne treba žicanje osjećaja kako bi dobila voljenost. Više joj ne treba žurba – sad je tamo gdje je oduvijek htjela stići. Doma.
Ne treba joj vezivanje i ovisnost kako bi se sljubila s partnerom. Sad je neovisna – slobodna za stvarni ljubavni odnos. Jer življenje iz te zvijezde je stanje ugode i mira. Ispunjenosti. Zadovoljstva. Ona više nema prema ljubavniku cendravih prigovora, histeričnih zahtjeva i kičastih bračnih očekivanja, ne bi li joj dao ono što je jedino sama sebi mogla dati. Sad ima – sebe. Cjelovitu. Povezanu. Stvarnu. I može se zaista dati. Senzualnošću sile koja jest. Jer tijelo se najviše otvara toku ljubavi upravo kada se spolno predaje.
A kada muškarac osjeti kako se tijelo boginje otvara ljubavi, i njegovo se tijelo prisjeti ljubavi. Ali i vlastite svrhe! Isti ritam srca počinje pulsirati kroz obje tjelesne forme. Poklanjajući jedno drugom najdublje blaženstvo, zajedno se otvaraju Bogu. Preko straha. Tamo gdje misao više ne ide. Samo ljubav…