Necjelovita kakva već je, babuška sluša s jednim uhom. Na jedno uho joj ulazi, na drugo izlazi. Nešto čuje, a propušteno nadopuni svojim pretpostavkama i tumačenjima. Zato joj je razgovor k’o čamac pun rupa. “Razgovarajući” babuška samo još više tone u nesvjesno.
Boginja sluša s oba uha. Ona sluša barem duplo više nego što priča. Što je u komunikaciji više slušanja nego pričanja, to je više moći. Jer energija se slušanjem prima, govorom dijeli, praznim blebetanjem razbacuje.
Boginja sluša čovjeka osjećajući njegovu želju da joj onim što priča bude važan. Kada s iskrenim zanimanjem slušaš sugovornika, on se osjeća značajnim. Uvećavajući njegov osjećaj vrijednosti – raste tvoja vlastita vrijednost kroz osjećaj samopouzdanja.