Buđenje žena, koje se događa posljednjih godina, donijelo je sa sobom i jedno snažno unutarnje osvještavanje: potrebu da budemo viđene.
Jedan od trenutaka koji je pokrenuo tu svijest bio je prizor iz filma Avatar, u kojem Neytiri kaže Jakeu: „Oel ngati kameie“ – „Vidim te“.
To nije gledanje očima. To je gledanje srcem. Priznavanje nečije duše, izvan uloga, izgleda i očekivanja. Znači: Prepoznajem tvoju istinu. Tko jesi. Tko postaješ. Osjećam tvoju unutarnju svjetlost. Vidim te.
Ta je fraza snažno odjeknula među gledateljima, jer dotaknula je čežnju da budemo viđeni – ne površno, nego do kosti. Viđenje nije čin oka, nego čin duše. To je proces dubokog razumijevanja i povezanosti.
Odakle ta potreba?
Počinje u ranom djetinjstvu, u prvom kontaktu s roditeljem. Ako dijete osjeti da je viđeno – ne samo gledano, nego emocionalno prepoznato – stvara temelj samopoštovanja i unutarnje vrijednosti.
Kada dijete kaže: „Mama, vidi me!“, ono ne traži ni ocjenu, niti savjet. Traži prisustvo. Želi da ga netko vidi u njegovom pokušaju. U ranjivosti. U snazi. To je vapaj za priznanjem vlastitog postojanja.
Dijete koje se osjeća viđeno – s vremenom uči vidjeti i samo sebe. I tu je ključ autentičnosti: unutarnje viđenje rađa sposobnost izražavanja vlastite jedinstvenosti.
Ako nije viđeno – dijete uči stavljati maske. Prilagođavati se. Dokazivati se. Tražiti pažnju pod svaku cijenu. I tako nastaje unutarnja praznina.
Ako ga vidimo – uči slušati i vjerovati svom unutarnjem pogledu.
Ako ga ne vidimo – zauvijek će tražiti pogled drugoga.
U današnjem svijetu, prepunom površnih interakcija, vrijeme je da se prisjetimo značenja izjave: “Vidim te.” To nije kompliment. Nije floskula. To je dar prisutnosti. Priznavanje drugoga u njegovoj punini.
„Vidim te“ znači: tu sam; s tobom; bez potrebe da te mijenjam; bez potrebe da te popravljam – samo želim biti svjedok tvoje istine.
I tu se rađa slobodna osoba.
I tu počinju svi zdravi odnosi.