„Moram Vam ovo ispričati“ krenula je prema meni žena koju jedva poznajem, ignorirajući moj jasan stav da sam posve nezainteresirana za njezinu priču. „Kada je mene napustio moj muž i ostavio s djecom… ja sam morala… onda je on meni… bla bla… ja sam njemu…bla bla bla… godinama me… bla bla bla bla…“ Što je priča duže trajala i bivala bogatija mnoštvom živopisnih pojedinosti, to je pričateljica postajalo sve više zajapurena, uznemirena i očito van sebe. „Oprostite gospođo, kada se to sve dogodilo? Jučer?“ zapitala sam. “Ne. Prije 30 godina…”
Svaka žena je boginja – ovo ponekad zna biti baš izazovna ideja. Ali ja ostajem pri njoj. I tvrdim da u ženi stanuje ljepota i mudrost. No, njihova je svjetlost vidljiva samo ako nije zapriječena slojevima babuški.
Babuške su energetsko-informacijske tvorbe iskustava i emocija. To su ljušture gorčine i zamjeranja, kraste krivnje i srama, krikovi odbačenih dijelova bića, gnoj zgaženih mogućnosti, vonj osjećaja ružnoće, te nesnosno zaudaranje osjećaja nevrijednosti i neadekvatnosti. Ukratko, babuška je prošlost. Stari podaci. To je leš koji si progutala. I ne ispuštaš. Jer si se u njega zaljubila.
Pitanje nije, kako se riješiti mrtvaca? Sve što on želi i jest izaći van. Pri zdravom metabolizmu emocija, energetski izmet prirodno izlazi van čim duša upije hranjive sastojke konzumiranog iskustva. Pravo pitanje je, zašto ga ne puštaš van? Zašto se truješ blokirajući svoj prirodni proces emocionalnog čišćenja? Zašto stalno i stalno prežvakavaš izmet?
Mehanizam koji blokira prirodno otpuštanje emocija prošlosti je sustav uvjerenja. Ona nastaju dugogodišnjim ponavljanjem jedne te iste priče – drame kojom sakraliziraš sebe kao žrtvu. Te priče čine ženu začepljenom i ukiseljenom. Možda ovo zvuči komplicirano. Ok, reći ću to ovako. Sve što te sprečava da živiš puni potencijal svog života i ženstvenost je – glupost!
30 godina ponavljati priču da ti je život upropastio muž s kojim si živjela 3 godine, je glupo. Zamjerati roditeljima što su ti uskratili podršku je glupo. Vjerovati da si zaglavljena u oskudici zbog ekonomske krize u firmi je glupo. … Ukratko, glupo je uvijek tražiti krivicu u nekom drugom kako ne bi morala iskoračiti iz zone komfora suočavajući se sa sobom, nešto naučiti i poduzeti.
Žena s početka priče možda prije 30 godina nije mogla spriječiti obiteljsku havariju. Ali je zasigurno mogla tu havariju NE držati na životu svojom pričom već 30 godina. Mogla je promijeniti priču i pročistiti sudbinu. Međutim, susret s mrtvom sobom je za babušku zastrašujući. Jer ti su leševi emotivna strašila. Ali to je tako s čišćenjem. Ne možeš do čistoće prije nego ne prođeš kroz smeće. Ne možeš do boginje dok ne prođeš babuške. Na putu spoznaje, babuška je uvijek prva jer ona je na površini, a boginja je ispod, u dubini. Boginja je duboko, ali ona jest.