Aparatić za ravnanje zubi nosila sam na pragu svojih pedesetih. Generacija me pita: „Pa što će ti aparatić za zube? Mi smo u dobi kada bismo trebali razmišljati o novim zubima!“ Gdje piše kako bih trebala razmišljati – pitam ih. „Nigdje. Ali to su činjenice. Vrijeme prolazi. Život je kratak.“ A što ako bude dug – odgovaram? „Ali zašto aparatić za zube?“ A zašto ne!?
Zašto bi mi godine bile izgovor da se ne osjećam bolje i izgledam ljepše? Zašto vrijeme ne bi radilo za mene? Zašto ljudi s više životnog iskustva ne bi imali više života u sebi? Zašto ne!? Zašto bih trošila vrijeme na samosažanjenje i smišljanje opravdanja za ostajanje u okolnostima koje mi se ne sviđaju!? Ako ti nešto ne paše, imaš samo dva puta: ili ćeš kukati, ili ćeš nešto promijeniti.
Naš se život kreće u pravcu naših pitanja. Babuška se pita: zašto toliko godina školovanja, zašto toliko napornog rada, zašto toliko izazova na putu buđenja, zašto čitati toliko knjiga, zašto se tjerati na trbušnjake i disciplinu? „Zašto“ je dobro pitanje. A najbolji odgovor na njega je „zašto ne?“.
Zašto ne vidjeti koliko knjiga mogu pročitati, koliko vještina mogu razviti, koliko znanja osloboditi, koliko prijateljstva stvoriti, ljepota kreirati, obilja manifestirati? Zašto ne bih saznala koliko mogu postići u životu, razviti se, proširiti, proljepšati, povezati, pridonijeti? Zašto ne doznati koliko daleko mogu ići, duboko zaroniti, visoko poletjeti? Zašto ne saznati koliko svijeta mogu vidjeti, avantura doživjeti, ljudi upoznati, osmjeha podijeliti i ljubavi razmijeniti? Zašto ne!? Zašto ne iskusiti sve što život nudi? I zašto ti ne bi bila ta koja ima ispunjen život?
Na svijetu ima mnoštvo ljudi koji žive svoj san. Ako mogu oni, možeš i ti. Zašto se i ti ne bi počela mijenjati i kretati u pravcu svojih vizija? Imaš sebe, imaš život, imaš moć. I zašto onda ne živjeti kao boginja!? I zašto ne sad!?