Postoji jedan mit prema kojem današnji Balkan nastanjuju Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, itd… Ali to nije istina! To je zavjera! Balkan nastanjuju pretežno vanzemljaci! „Oni su među nama!“ Kako ih prepoznati? Lako! Ako se dotični puni odozdo, iz zemlje – onda je Zemljanin. Ako se puni odnekud odozgo, iz „clouda“, putem „wi-fi – ja“, kroz „screan“, pa „u glavu“ – onda je vanzemljak.

Zemljaninu su nožni prstići ukorijenjeni u zemlju. Kroz njih prima sve životne sokove, radosti i znanja. Na taj je način povezan s neiscrpnim izvorima energije visoke kvalitete. A samo čovjek koji koristi slobodnu energiju može biti slobodan čovjek. Bog/inja.

Vanzemljak je otuđen od Majke Zemlje. Tuđinac se napaja privatiziranom energijom koju pakira i dila matriks. Energiju (od koje i po kojoj živi) kupuje u obliku ića i pića, elektre i goriva, odgoja i obrazovanja, medicine i medija, religije i zabave. Ona je ograničena i zato skupa, kontrolirana i zatrovana. Djeluje kao droga. Čini te uspavanom, podložnom i ovisnim. „Živiš“ na auto pilotu. I imaš samo dvije funkcije: radilica i konzument. Kao i svakog narkomana, ta te energija uništava materijalno i ljudski.

Kad se navučeš na matriks i otuđiš od sebe i svojih, uništava se prirodan smjer životne energije. Umjesto da ide od dolje prema gore, ona krene od gore prema dolje. Umjesto da se razvijaš kao božansko biće, tvoja se čovječnost urušava. Ne rasteš, nego se sabijaš u nekakvu narko nakazu koja, ili puže, ili kleči.

Kada ljubav pada iz uma prema srcu, ona putem izgubi ljepotu, a do tvog seksualnog centra stigne tek kao nadražaj. Promjenom pravca životne energije, umire ljubavnik u tvome tijelu i umjetnik u tvojoj duši. Prestaješ biti kreativan i postaješ produktivan. Bogatiš se izvana, a osiromašuješ iznutra. Dobivaš stvari, a gubiš vrijednosti. Uz malo matriks obrazovanja i puno tupavosti, svaka budala može proizvoditi. Proizvodnja proizvodi osrednjost. A s njom i civilizaciju površnosti. Antisvijet uma.

Um nema u sebi životu silu. Da bi preživio, mora se napajati energijom tijela. Zato ga zaposjeda i drži u bolnom stisku neprirodnog ustroja. Jedini način da se neki organ oslobodi te boli je karcinom. Cilj svih njegovih metastaza je dohvatiti i uništiti um. No, zbog prevelike količine akumulirane boli, prečesto uništi i samoga vlasnika.

Međutim, prema budizmu, rođenje nije početak smrti, nego iscjeljenja. Smrt uslijed bolesti nije poraz. Naprotiv, bol otpuštena u bolesti je iscijelila jedan dio besmrtne duše. „Rana je mjesto gdje ulazi svjetlost“.

No, isti takav portal je i zemlja. Jer pored tisuća dijagnoza, ljudska vrsta ima, zapravo, samo jednu bolest – otuđenost od Majke Zemlje. To je izvor svih skretanja koja vode u bol. Kad čovjek to shvati, mijenja stav prema njoj. Ta promjena pokreće druge samoregulirajuće mehanizme uma, pa njegovo djelovanje postaje izraz inteligencije, a ne gluposti.

Glupost je posljedica življenja „iz glave“. Da bi vanzemljak nešto shvatio „iz glave“, mora se odvojiti od objekta promatranja. Odvajanje izaziva gubitak topline, empatije, požrtvovnosti, bliskosti i cjelovitosti. Sve je hladnoća, seciranje, dosada i ravnodušnost.

Zemljanin živi „iz srca“. Da bi nešto shvatio „iz srca“ moraš se stopiti s objektom promatranja. To u duhu budu radoznalost i zainteresiranost za drugoga, odnosno mentalna stanja toplih energija zajedništva koja su karakteristična za sve uzemljene.

Kad čovjek nije ukorijenjen, lebdi naokolo k’o NLO. Takav vanzemljak može na nekoj od obrazovnih institucija matriksa napisati doktorat o ljubavi, a da pri tom nije u stanju iskusiti ljubav. Što je glava zabetonirana s više informacija, manje je prostora za protok života. A tijelo ne živi od podataka o životu, već od života. Život je tih. Stoga su riječi za one koji nisu u stanju slušati tišinu. (Osho)

Kako vanzemljak postaje Zemljanin? Učenjem do informacije – meditacijom do transformacije.

Obrazovanje je put u cjelovitost. No, matriks obrazovanje nudi samo polovinu procesa. Ono nas uči kako DA koristimo um – ali nas ne uči kako da NE koristimo um. Zato um vanzemljaka neprestano radi. Nikada mira. Čak ni u snu. Njegov prekrcan i premoren um postaje slab, tup i spor. On je od pomoći kada kupuješ parizer. Ali izvan tih granica nema force. Stoga je vanzemljak neupečatljiv.

Zemljanin je karizmatičan. Karizma je energija koju proizvodi um koji se zna opusti. Um vičan meditaciji je mlad, svjež, sočan i pun struje. Um Zemljanina možda koristi iste riječi kao i vanzemljaka, ali je on skupio u meditaciji toliko snage da je svaka njegova riječ puna života i autoriteta. Ide ravno u srce i utječe na ljude. Zdrav um raspupolja sve što dotakne. Takav um je zarazno proljeće.

A upravo je takav bio i um drevnog Balkanca Stare Europe. Zapravo, prateći odjeke riječi, uvjerenja sam da je meditacija bila medicina Mediteranca, koja se proširila na Balkanca.

Arheološka nalazišta iz doba neolita pokazuju da su megabalkanci imali lijepe kuće. I sve su bile iste. Jer su bili ravnopravni. Nije bilo privilegiranih. Ali je bilo vođa. Prirodno bi došao do izražaja najkorisniji član zajednice. To je bio onaj koji puno zna. Kada bi postao svjestan svoga znanja, postao bi svjestan i svoje odgovornosti. Tada bi preuzeo odgovornost i za druge. On od toga nije imao privilegija, ali je imao koristi. U sustavu vrijednosti megabalkanaca, najveća korist je sreća koju dobivaš pridonoseći zajednici.

Ali, nije to ništa novo. Isto tako razmišljaju i naši današnji lideri – samo obratno! Vanzemljaci su nam preuzeli Planetu. Obožavaju hijerarhiju i privilegije, rituale i seks skandale, kontrolu i koronu.

Ali, nek’ uživaju – dok još mogu! Jer Zemlja će to riješiti. Ona uvijek ima svojih načina. Jer je puna tajni. „Ali ne zato što je varalica“ – kaže Einstein – „nego zato što je veličanstvena.“