Babi bilo dosadno, pa se malo udala. Oženila babuna koji obećava. Po cijele se dane vrijedno bori sa zmajevima. Ne znaš bil’ ga zvao Roki ili Rambo. Pridonosi boljitku svijeta, a svoju caricu-babicu zasipa blagom. No, ipak imaju bračnih problema. Naime, kad se nakon tamanjenja zmajeva vrati kući krvav do laktova, nije u stanju smjesta se prebaciti iz stanja „zvjeri“ u stanje „mišića-pišića“ pa se ona osjeća ugroženom. Ali OK, zna baba da dobar komad mesa na stolu i krevetu čuda čini po pitanju „kročenja“. Ali ipak… „zaboravio je godišnjicu“, „ne stiže na dječje rođendane“, „ne pokazuje iskren interes za odabir boje novih tapeta“. Ukratko, baba se popiknula na babuna koji ima život ispunjen misijom, pa se ponadala da će ispunit i njezin. Ali prateći njegove misije u novim štiklicama, nije dobila ni duhovno niti seksualni ispunjenje, već samo žuljeve, čukljeve i kurje oči.
Za brak je potrebno dvoje. Ali ako to dvoje imaju različite sadržaje, standarde, kapacitete i ciljeve, oni se kreću različitim tempom i pravcima, a veza među njima se kida. No, ako to dvoje imaju podjednake sposobnosti, ritam i viziju, oni stasaju u moćan par. Naime, kada su žena i muškarac sinkronizirano angažirani u korist istog cilja, njihova se snaga višestruko umnožava. E, sad, kako među sedam milijardi ljudi na planeti pronaći tog jednog s kompatibilnim performansama? Ne brini ti o tome! O tome brinu vibracije i sinkronizmi. Oni negdje u zraku vode svoje nevidljive pregovore i dogovore te onog pravog usmjeravaju prema tebi kao raketni projektil na frekvencijsko navođenje. Prepoznat ćeš ga po seksualnom naboju koji je tim veći što je vaša ženstvenost i muževnost dublja, čišća i toplija. Budete li tu struju znali usmjeriti, timski će vam rad na ostvarenju zajedničkog sna uzdići život iznad normi. Postat ćete izvanredni. A to je važno. Jer sve što je unutar matriks norme je osuđeno na propast.
Normalni kad-tad postanu žrtve podvaljenog nedostatka vremena, novca, ljubavi ili zdravlja. Postanu žrtve montiranog ekonomskog kolapsa, političkog inženjeringa ili moralnog unakaženja. Današnji normalni su sutrašnji nogirani. Prožvakani i ispljunuti. I svaki taj nivo igrice ima svoje programe. Na primjer. Obrazovanje, karijera, status, titule i funkcije su za normalne. Moda, sport, zabava, antidemokracije i antidruštvene mreže su za žvakane, dok su za ispljunute lotto listići, kladionice i reality showovi. Rasizam, vjerski fanatizam ili nacionalizam je, primjerice, „kost“ bačena sirotinji koja se glođe na dnu.
Jedan od razloga zbog kojeg smo ograničili svoju budućnost unutar samo dva nivoa igrice (normalno i nokautirano) je ograničeno razumijevanje prošlosti. Uslijed zarobljavanja percepcije, povjerovali smo da je povijest niz podataka o bitkama, vladarima i pomicanju državnih granica lijevo-desno. Ali to je samo politički attachment povijesti. Povijest su duhovni i tehnološki dosezi. A to ne učimo. Mi smo žrtve duboko utisnute predodžbe da su pretpovijesni ljudi bila divljaci čiji je nadmetanje bilo usmjereno u 3PM: preživljavanje, položaj, parenje i meso. Međutim, nadmetanja te mukotrpan i kratak život pripadaju kasnijoj fazi ljudske povijesti.
Sve to pričam jer sam dugo tražila fizičku pradomovinu metafizičkih bogova i boginja. Sumer? Ne. Babilon? Ne. Egipat? Ne. Indija? Ne. Ne. Ne! Sve to je već matriks. I dok mi je pogled bio uprt tamo negdje daleko, oko mene su neki „ludi“ znanstvenici počeli razabirati stećke, megalite, kamene kugle, piramide, elektro-magnestke tehnologije, tajanstvena znanja, nezamislive kulture, i sve to iz vremena tako daleke prošlost da je to nepristojno numerirati. Najhrabriji među njima usudili su se reći: „Na Balkanu je nastala prva civilizacija, veličanstvenija od ičega što se događalo u zadnjem krugu povijesti svijeta! A potomci te megalitske civilizacije su današnji narodi balkanskih prostora, to jest – mi!“
Ta je civilizacija imala kotač, metalurgiju, astronomski opservatorij, pismo i pjesnike, kuće s grijanjem, slobodne gradove, riznice zlata i umjetnosti. Za megabalkanca je Zemlja bila organizam, a ne mehanizam. A to je bilo i društvo u kojem pojedinac nije gubio individualnost, autentičnost i budnost. I koliko god materijalni svijet bio čudesan, on je ipak za megabalkanca bio banalan u odnosu na nevidljivu divinsku inteligenciju koja ga je stvorila i s kojom je surađivao. A govorimo o vremenu od prije deset tisuća godina.
Međutim, prije cca. pet tisuća godina ova civilizacija naglo nestaje u “eksploziji ega”. Narodi su počeli razvijati pojam identiteta, zbog čega su se osjetili odvojenima od prirode i drugih ljudi. Pojavljuje se matriks. To je sustav koji je ustrojen tako da je čovjek čovjeku antičovjek. Počinje „civilizacija ljudoždera“ i “sado-mazo kultura”. Zadnjih pet tisuća godina nisu uljudbeni rast, već degeneracija drevnog stanja rajskog sklada.
Međutim, pojavljuju se znakovi triježnjenja od pijane orgije samouništenja. Jača novi duh empatije. Smanjena je okrutnost prema djeci, ženama, životinjama i zarobljenicima. Pojavilo se novo poštovanje prema starim narodima i kulturama, ponovno se povezujemo s prirodom, uviđamo živost svijeta, skrivene misterije svemira i drugih dimenzija, te zauzimamo otvoreniji i zdraviji stav prema tijelu i seksualnosti – a to je ključno! Drugim riječima, kao da se ponovno pomalja duh drevnog Zlatnog doba.
No, „zlatno doba“ nekog naroda započinje „zlatnim trenucima“ u obitelji. Jer obitelj, ujedinjena nabojem i vizijom zlati. Razjedinjena hrđa. Pritom bučno ali isprazno kuka. Njoj je dosadno…
Ako shvaćaš život kao putovanje prema božanstvenosti, onda je obitelj vozilo koje ubrzava sve tvoje procese. To znači da ćeš uz pomoć obitelji, ili brže sastrugati sa sebe ljušture babuški i doći do cilja, ili ćeš se na nekom oštrom zavoju survati u provaliju. Ali ako ti je dosadno, to znači da „voziš“ u leru. Zašto si parkirala život? Iz sigurnosnih razloga? Ili da mu se svi dive? Kretanje prema viziji i njezino ostvarenje je to koje zadivljuje. Stoga odredi neki cilj, ubaci u brzinu, dodaj gas i kreni u avanturu sa svojim partnerom. Usput sve osmatrajte. Gle! Ništa ne štima. Super! Znači da bilo šta možete poboljšati. Uhvatite se unapređivanja onoga što vas najviše veseli, gdje iskazujete najveću vještinu i gdje postižete najbolje rezultate. Tako držite svoju putanju. Sretan put!