ROKO I DUHOVI
Sjede Roki i Hrki na klupi u parku i kartaju. Uto kraj njih prođe pogrebna povorka. Roki pristojno ustane, dostojanstveno sklopi oči i nakloni se u uzvišenoj molitvi. Hrki ostane zadivljen: „Pa ti si najsuosjećajniji čovjek na Balkanu!“ Nato će Roki: „A, čuj, pokojnica je bila jedna diiivna žena. A osim toga… ipak smo bili u braku 40 godina!“
Bog i babun, odnosno, boginja i babuška mogu dijeliti iste osobine. Na primjer, i jedna i druga mogu biti pristojne. U čemu je razlika? U izvoru! Pristojnost babuna i babuške izvire iz interesa, ponekad iz sebičnosti, a najčešće iz društvenih normi, navika ili drugih ego mehanizama. S druge strane, pristojnost boga i boginje dolazi iz same njihove suštine. Ta je pristojnost stvarna i slojevita.
Pristojna babuška kaže ono što drugi žele čuti; boginja pristojno kaže ono što drugi trebaju čuti. Pristojna babuška čini lijepe stvari očekujući da će dobiti nešto zauzvrat; boginja djeluje u skladu s vlastitim vrijednostima bez kalkulacija. Pristojna babuška je odana dama – ali samo do trenutka dok se ne pojave problemi. Tada je nema. Pristojna baba uvijek čuva svoju pristojnu stražnjicu. Ali je zato boginja tu. Ona je uvijek dio rješenja. Ali ne zato što je pristojna. Nego zato što je stvarna pristojnost simptom jedne posebne ljepote i snage.
Pristojnost se može odglumiti. Ali istinsku pristojnost podržava iz dubljeg sloja osobina koja se ne može lažirati – nježnost! Nježnu ženu krasi dražestan izgled, ljupki pokreti, umiljat pogled i topli odnos. Ona je obzirna i blaga. Kad te dodirne neko nježno biće, sve čestice ugode sjure ti se na mjesto dodira ispod kože, ne bi li upile životvornu svjetlost, a potom se, tako magnetizirane, razletjele čitavim tijelom u strujama blagotvornih žmaraca. To je stoga što u dubljem sloju nježnosti živi – empatija.
Empatija je sam Bog u čovjeku. Dubina empatija ovisi o prohodnosti od uma do srca. Plitka empatija je mogućnost da zamisliš što netko drugi osjeća. Duboka empatija je mogućnost da osjetiš što drugi osjeća. Zahvaljujući razvijenoj intuiciji, osoba duboke empatije može se uživjeti u emocionalna stanja, mišljenja, ponašanja i raspoloženja drugih. Empata se užasava nanošenja boli drugoj osobi jer bi time izravno povrijedio sebe. Boginja unosi svoje srce u srce druge osobe i djeluje u harmi s tim. Ta harma daje nešto uzvišeno njezinoj ženstvenosti – dostojanstvo.
Dostojanstvo nije taština babuške da bude netko i nešto pred drugima. To nije težnja za statusom i priznavanjem zasluga. Nije ni nešto što crpi iz položaja u ekonomskom i političkom sustavu, bilo da je supruga nekog dostojanstvenika ili je sama dostojanstvenica. Često dostojanstvenici nemaju dostojanstva. Jer utrka za počastima i raskoši nije dostojanstvo. To je vulgarnost.
“Priroda dostojanstva satkana je od mudrost koja omogućuje prevladavanje neznanja, slobodnog duha koji te uzdiže iz podložnosti te moralne snage koja te oslobađa mehanicizma i inercije. Prakticiranje dostojanstva jedan je od ključeva za dolazak do nutrine bića, razumijevanja vlastitog postojanja i razvijanja svog života. Radi se o ponašanju višeg reda kojim nadilaziš sebične interese i djeluješ u službi duha. Duh nije dragocjen samo zato što nam dopušta razumijevanje stvarnosti i oslobađanje od iste, već i zato što gledanje duhovnim očima oplemenjuje stvari” – piše u jednom članku Fernand Schwarz.
Dostojanstvo boginje proizlazi iz poštovanja unutarnje biti i djelovanja u skladu s njom. Ona joj daje osobnu vrijednost, bezvremenu ljepotu i duhovnu uzvišenost. A najuzvišenija stvar u životu jedne boginje je – biti čovjek. PUT BOGINJE je put na kojem ljudska bića ponovo uče biti ljudi. Ne duhovi! Nego pristojni, obazrivi i suosjećajni ljudi!
Bližila se već skoro ponoć kada je šetnja dovela Rokija i Roksu na samotni i mračni puteljak što vodi kraj groblja. Roki se počeo trzati na svaki šum i zvjerati oko sebe. Roksa ga cimne laktom u rebra:
-Što je Roki? Bojiš li se ti to duhova?
-Ma ne… Možda malo… Zapravo, da! A ti se ne bojiš?
-Ne više. To samo dok sam bila živa…