Ljubav se događa… Boginja se budi. Ali… Kad je zaspala?
Uvjeravaju nas da pojavom pračovjeka započinje povijest. No, neko gensko sjećanje vrišti da je to tek zadnja stranica u knjizi povijesti. S tim se slaže i alternativna povijest koja kaže da oni gegavi i neartikulirani neandertalci nisu prvi ljudi, nego zadnji. Da su to oštećena bića koja su preživjela nuklearno uništenje zadnje civilizacije, jedne od mnogih u prošlosti…
Priča kaže da je do prije deset tisuća godina na području Balkana cvala kultura sklada i suživota s prirodom! Poznavala je energije, vibracije i zvuk. Bio je to materijalno i duhovno visoko razvijen svijet, orijentiran na zemlju i kozmos, život i ljubav. Svijet stećaka, megalita, kamenih kugli i piramida. Navodno je trajao dvadeset tisuća godina – bez ratovanja!
U toj se kulturi smatralo da je svaka žena manifestacija boginje. Slavila se njezina ljepota, materinstvo, iscjeliteljstvo i mudrost. Žene su imale takvu čistoću da su svojim svjetlom i tijelom mogle iscijeliti čovjeka od svakog mraka.
Priča, nadalje, kaže da su tu kulturu uništila bezosjećajna plemena sa sjevera. Boginju su zamijenili bogom. Muški je princip postao superioran u odnosu na boginju koja je zatrta inkvizicijom. Milijuni su žena proglašene vješticama i spaljene. A to su naše pramajke. Njihova nas bol boli u porođajnim mukama i njihova nam krv curi u mjesečnim krvarenjima.
Boginja je svladana, a direktna posljedica toga je ekološko razbojstvo. „Bez imalo srca i razuma istrebljuju se biljne i životinjske vrste. Voda, zemlja i zrak se zagađuju, a svijetom vladaju siromaštvo, bolesti i ratovi. Vladajuće elite, objedinjene u crkvi muškog svećenstva, gomilaju ogromna materijalna bogatstva, te istovremeno propovijedaju svojim podanicima potrebu za skromnošću i poniznošću“ piše wikipedija o postinkvizitorskom dobu…
Tako je to bilo u patrijarhatu. U tom starom svijetu. Koji upravo umire – rađajući novu svijest! Da bi ga promijenila. Uravnotežila. Iscijelila. Tijelima. Srcima…
Boginja se probudila… Ti si ta…