Da li se želiš buditi? Ili želiš biti budna? To je izbor. Zar!? Nemoguće! – rekla bi babuška.
Jer babuška je konstrukt negativnih vjerovanja. Njihova je svrha da štite opstanak iluzije – iluzije nemoći i odvojenosti, iluzije da je život borba, žrtva i patnja. Ali gdje to piše? Zar bi i jedan cvijet nastao radi borbe? Zar bi i jedna zvijezda nastala da bude žrtva? Zar je i jedan dječji osmjeh rođen radi patnje? Tko nas je uvjerio u sve te nebuloze? Negativna vjerovanja. Da bi opstala, moraju biti što apsurdnija. Moraju se skrivat i maskirat, varat i lagat. Dokazivat da se ništa ne može promijeniti, da je nešto nemoguće, da si bespomoćna, jadna, nikakva. Laaaaaž!!!
Babuške te lažu o tome tko si. Moraju to činiti kako bi zadržale tvoju pažnju na sebi i hranile se na tvojoj energiji. Ako bi te prestale uznemiravati, istina bi ti automatski privukla pažnju i ti više ne bi iskušavala odraz lažnih, negativnih uvjerenja. Svaki puta kada sumnjaš u sebe, nemaš poštovanja prema sebi, svaki puta kada imaš taj šapat u glavi – „nisi dovoljno dobra“, „ovo neće uspjeti“, „teže je“, „čuvaj se“ – nemoj biti u dilemi, znaj da su sve to laži!
Negativnost nikada ne govori o prirodi stvarnosti. Kad to znaš – tad si slobodna! Za istinu. I tada se više nema što činiti. Tvoje novo ponašanje prirodno izvire iz spoznaje istine. I sve je lako. Jer muka se javlja samo kad moraš uložiti trud da se krećeš kontra struje onoga što jesi. Da bi bila babuška, moraš uložiti napor. Ali biti boginja – to je lako. Nema otpora. Nema borbe. Nema ranjenih. I još nešto…
Nema razmaka između babuške i boginje. Ako postoji razmak, potreban je proces. A procesi su dio starog, kolektivnog sustava vjerovanja. Ali ako zaista razumiješ prirodu postojanja i da je sve tuisad, onda više ne trebaš iskustvo procesa. To je odluka. I ponašanje u skladu s njom. Ako želiš biti boginja, odluči da jesi boginja i ponašaj se u skladu s tim.