MR. MATRIKS…
Za neupućene, Sila Nečista…
PRETHODNI INTERVJU S VAMA IZAZVAO JE VELIKI PAŽNJU ČITATELJA PA BIH NASTAVILA.
Obožavam popularnost! Volim fascinirati umove, plijeniti pažnju, kupovati duše…
KOJI SVOJ IZUM SMATRATE OSOBITO USPJEŠNIM, KAD SU U PITANJU „PRODANE DUŠE“?
Konzumerizam! Ali prethodili su mu vjekovi formatiranja umova ljudi prema kojem će sreću dostići posjedovanjem stvari i dobara. Tako su ljudi, iz ljubavi prema „imanju“, počeli sebi i drugima uništavati „bivanje“. Koristio sam vrlo jednostavan algoritam „sreća = stvari“. Tako sam sreću uspio zadržati negdje izvan njih, prema tome, teško dostižnom, nikad trajnom i uvijek skupom. Vi to nazivate efektom „magarca i mrkve“. A ja to zovem „marketing“. Ipak sam ja poslovni čovjek.
ČOVJEK!?
Pa ok… više sustav.
SUSTAV U KOJEM RADIMO K’O ROBOVI DA BI PLATILI RAČUNE.
Ali i sustav u kojem dobrovoljno kupujte posve nepotrebne stvari.
DOBROVOLJNO!? ŠTO JE DOBROVOLJNO U SUSTAVU U KOJEM SU TI PERCEPCIJA I INFORMACIJE KONTROLIRANI?
Ja samo nudim – ne mogu primiti za tebe. Taj izbor ti činiš svojom voljom. Ja ću učiniti sve da svoju ponudu učinim opravdanom i poželjnom. Zahvaljujući takvom marketingu, pored vode iz špine, konzumenti kupuju vodu iz plastike. Mogao bih navesti još bezbroj primjera. Ali posebno me oduševilo kakav je uspjeh primjerice kod vas imao McDonald’s, i to pored ćevapa, a zbog kojih bih i sam prodao dušu Bogu. Kad bih imao dušu… I kad bi se Bogu moglo nešto prodat… Ali On nije konzument. Na njega marketing ne djeluje…
NA KOGA MARKETING DJELUJE?
Djeluje na… kako ti ono kažeš? Babuške i babune! Dakle spavače. Jer marketing je program koji upravlja ponašanjem konzumenata. Čini to uz pomoć emocija i nagona.
KOJIH?
To je na prvom mjestu pppppp… evo ne mogu ni izgovoriti tu riječ, odmah mi sline cure… pppppp…
POHLEPA!
Da, pohlepa, sunce moje crno… Ona ima u sebi to ludilo da konzument želi sve više i više, a zadovoljan je sve manje i manje. Pohlepa je rupa bez dna koja iscrpljuje konzumenta, ali zato u beskraj financira mene i ovaj moj robovlasnički sustav. Ali pohlepa nije samo nešto zbog čega se nezasitno kupuju stvari. Zahvaljujući njoj, konzumerizam je podigao konformizam do neba.
MOŽETE LI TO POJASNITI?
Pod zamišljenim ili stvarnim pritiskom grupe ljudi, informacijskim uvjetovanjem i očekivanim ponašanjem, ona tvoja babuška zauzet će nekritički stav prema zlu. Jer babuška k’o babuška želi biti prihvaćena od svog okruženja, pa čak i kada ono ima samouništavajuće, iracionalne ili bolesne stavove. Babuška će im se prilagoditi. No, to se danas ne naziva konformizam nego „tolerancija“! Eto, malom zamjenom riječi uspio sam nekritičnost, kukavičluk i nečastivost učiniti društveno hvalevrijednima. I baš zbog svega toga danas nema toga što konzumentu ne bih mogao prodati!
MISLITE!?
Hoćeš se kladit? Kada bih uz ovaj i ovakav marketing stavio na tržište dobrovoljno strijeljanje, konzumenti bi sami stali u red i gnjavili me: „Brend? Cijena? Može li na rate? Neki popust? Crni petak…?“ Ma moooooože… sve može… Evo, dajem još i doživotnu garanciju! Jer ja volimo konzumente. Jer konzument guta sve. Pa i metke. Jer konzument je drekojed.
A HRANI GA DREKOTVOR.
Aha haaa… Nisi loša…
VI JESTE…
Hvala! U davna vremena, dok svijetom još nisu hodali konzumenti poput ovih današnjih koji su visoko poslušnih, prijemčivih i pokornih performansi, ljudi su ubijali drekotvore, odnosno prodavače loših vijesti. Bacali su ih niz liticu, gušili u bunarima, mučili do smrti…
DOBRO, DOBRO… NE MORATE DALJE… ČINILI SU TO IZ RAZLOGA ŠTO SU IM LOŠE VIJESTI RUŠILE MORAL, UBIJALE VOLJU I SLABJELE DUH. ŠTO JE ZNAČILO DA JE ZLOKOBAN GLASONOŠA ZA NJIH BIO NEPRIJATELJ.
Ne moraš ih opravdavati. Ja ih razumijem! Da ih ne razumijem, ne bi ih mogao hakirati. Pa zamisli, trebaš braniti svoje selo, a glasnik ti dođe i kaže: „Ah, vidio sam neprijatelja. Svaki otpor je uzaludan! Jači je!“ Čekaj malo! Govoriš mi da se ne branim, nego da odmah predam sve, i ženu, i djecu, i slobodu. Na čijoj si ti strani!? Pa ti si izdajica najgore vrste. Ne kupujem ti te fore! Mrš… Eto, tako je reagirao drevni ne-konzument, što meni, naravno, nije išlo na ruku jer ga nisam mogao tako lako zastrašiti, a to znači ni kontrolirati. Ali zato se danas sve promijenilo…
DANAS NEMA RATNIKA, SAMO KONZUMENTI…
To je zbog televizora, maco! Danas, televizor non-stop unosi u kuću loše vijesti. I još ga nitko nije ubio ili stavio na spravu za mučenje! Dapače, moji vjerni konzumentići svako malo investiraju u još veći i glasniji tv. I svaki puta kada ga uključe, zapravo konzumiraju vlastito, ili zaglupljivanje, ili zastrašivanje. Onda se čude što se osjećaju nemoćno i užasnuto. A nisam im ja kriv. Ja samo nudim – oni sami uzimaju.
PA KAD UZMU MALO, A VI IM PONUDITE JOŠ MALO VIŠE…
Pa kad sami traže! Ove tvoje babuške, na primjer. One vole da im je televizor uvijek uključen i da se na njemu priča bilo što. Pa kad njima paše bilo što – onda ja pričam što meni paše! A one još kažu da im ta priča s tv-a unosi živost u kuću. Premda ga, zapravo, iznosi… a ha haaa…
RAZUMIJEM DA ZASTRAŠUJETE LJUDE ZATO ŠTO IH ŽELITE KONTROLIRATI. ALI KAKO IH USPIJEVATE ZASTRAŠITI U TOLIKOJ MJERI DA PRIHVAĆAJU STVARI KOJE SU VAN ZDRAVOG RAZUMA?
Jedino što može stvoriti strah je laž! Kako drugačije!? Čega bi se inače čovjek trebao bojati u stvarnosti? Toga nema. Zato treba izmisliti… A za kontinuirano zastrašivanje ne koristim obične laži, nego masu kontradiktornih i apsurdnih. One dezorijentiraju svijest. Taka konzument nema kud nego slušati medije i autoritete. Jednostavno je… S tim da vi zastrašivanje zovete „informiranje“.
ŠTO BI ONDA BIO „INFORMATIVNI PROGRAM“?
Programiranje lažima. Ali da bi laž bila konzumirana, moraš je staviti u sendvič između dvije istine. To je jedini način da program dobije povjerenje, da informacija bude probavljiva, a laž progutana.
A ŠTO BI U TOM KONTEKSTU BIO FILMSKI I DRAMSKI PROGRAM?
Nazovimo ih „pojačivačima okusa“.
DJEČJI PROGRAM?
Ublaživači okusa.
RELIGIJSKI?
Konzervansi.
ZABAVNI?
Zaslađivači.
SREĆOM, NIŠTA OD TOGA NE KONZUMIRAM.
Srećom, pa za takve poput tebe imam marketing koji te eliminira etiketom „čudakinje“, „nepodobnice“ ili, recimo, „psihijatrijskog slučaja“.
SREĆOM, PA IMAMO I MARKETING KOJIM SVE TO MOGU POSLATI DO ĐAVOLA, I TO ONOG KOJI JE ODVRATAN I IMA KOPITA I ROGOVE… KAKAV KIČ! TURBO FOLK… MISLIM… STVARNO…
Uh uh, uh… ne podsjećaj me na to! Old school marketing. Loš vizašist, glup image… Ali služilo je svrsi u to doba. Upalilo je! A i brendiralo me.
SAD STE, VIDIM POSVE PROMIJENILI OUTFIT.
Naravno, ako je moj biznis da privlačim ljude na tamnu stranu, onda i sam moram biti privlačan. Zato sam učinio complete makeover… Vidi kako sam zgodan. Popipaj mi mišiće…
MOŽETE U HOLLYWOOD…
Ooooo… pa to mi je jedan od omiljenijih centara moći. To je mjesto odakle formatiram djecu od najmanjih nogu navikavajući ih na sve više i više nasilja. Do svoje odrasle dobi već su ravnodušni prema dozi zla koja bi u nekom prošlom dobu ubila i dinosaure.
OVAJ SE RAZGOVOR ODUŽIO, TREBALI BI GA PRIVESTI KRAJU…
Može… Pozdravi mi one svoje boginje.
NE BRINITE VI ZA NJIHOVO ZDRAVLJE I POZDRAVLJANJE.
Ne brinem ja. Moj marketing brine za to. Volim zdravlje – unosno je. Zato su investicije u bolest vrlo isplative. Proizvedeš bolest, ponudiš lijek, a on ti donese još tri nove bolesti. Tako osiguravam da me konzumenti i ubuduće kreditiraju. Stvar ponude i potražnje. Interesi kapitala. Ništa osobno…
NASTAVIT ĆEMO OVOJ RAZGOVOR… BUDU LI ČITATELJI HTJELI…
Zombirani bili pa opet surađivali!
PROBUĐENI BILI PA VAS EVOLUCIJOM PREVLADALI!