Zašto većina ljudi ne uspijeva kreirati vlastitu stvarnost?
Odgovorit ću protupitanjem: tko prvi uhvati dijete za glavu kada izlazi iz majke? Sustav. Tko mu odredi što će jesti, kakvu vodu piti i kakav sastav chemtrailovsa udisati? Sustav. Tko mu bira priče za laku noć, lektiru i obaveznu literaturu? Sustav. Tko mu određuje radno mjesto, plaću i račune? Sustav. Tko mu kreira sport i zabavu? Sustav. Tko mu dizajnira drogu, pića i lijekove? Sustav. Tko ga ucjenjuje cjepivima i čipovima? Sustav. Tko ga navigava? Prati OIBom? Sustav. Tko mu uvjetuje odnos prema sebi, čovjeku, narodu, braku, Bogu? Sustav. Tko mu režira pogreb i određuje vrijeme žalosti? Sustav! Od kolijevke pa do groba, sustav je vlasnik života tvoga…
Sustav je kreirao naše misli i osjećaje. Stoga je on vlasnik naših tijela i energija. Čini to informacijama. Vladajući informacijski sustav ima zadatak odvući čovjeka od informacija. Svaka, baš svaka ponavljanjem nametnuta obavijest, blokira misao. Svaki, baš svaki nametnuti sustav odgoja, odljuđuje čovjeka. Svaki, baš svaki nametnuti sustav obrazovanja, uništava znanje. Znanje nije nešto tuđe i vanjsko. A ako je, onda je toksično. Znanje je ono nutarnje svjetlo što, potaknuto pitanjima, ubrzava misao i izlazi van kao stvarnost. I evo odgovora na pitanje: zašto većina ljudi ne uspijeva kreirati vlastitu stvarnost?
Zato što ne živimo u stvarnosti – nego u sustavu. Matriksu!
Tako nestvarni, izgubili smo vjeru u sebe i svoje svjetlo te prestali unutar sebe otkrivati božanska načela.
Povratak prirodi je povratak k sebi.
Povratak sebi je povratak bog(a)-i-nje.