Energiju donosi disanje, hrana, spavanje i aktivnosti kroz koje izražavamo svoju svrhu. No, to nije sve. Ima još kanala kroz koje pristiže energija, a da toga nismo svjesni. Jedan od izvora energije je – znanje! OOOoooogroman izvor.
Znanje je energija. Zašto onda učenje u školi umara? Jer se tamo ne prima znanje nego informacije. Kakva je razlika između znanja i informacija? Razlika je kao između duše i tijela.
Znanje/duša je davatelj energije; tijelo/informacija je potrošač energije. Znanje/duša je uzrok; tijelo/informacija je posljedica. Znanje/duša je životnost; tijelo/informacija je smrtnost.
Kada babuška živi na neuravnotežen način pa daje prednost tijelu nad dušom, ona živi stvaralački siromašan, isprazan, linearan iliti limitiran život. Kada daje prednost informacijama nad znanjem, nagomilani podaci je zakrče i odijele od svijeta, svijesti i svjetla. Utamniče je. A to daje osjećaj izoliranosti, napuštenosti, samosti, beznađa, besmisla – daje osjećaj u kojem veći dio svijeta živi i na osnovu kojeg djeluje u korist svoje štete.
Znanje je cjelovito. Ne može se spoznati samo umom. Potrebna je sloboda i svijest. Suprotno obrazovnom sustavu kojem smo podvrgnuti, brojnost informacija nikada te ne može približiti znanju, odnosno razumijevanju cjeline. To je kao da si se zaljubila u nekog muškarca pa ga pokušavaš upoznati analizirajući njegovu jetru, gušteraču, arterije, eritrocite, nastavni program završenog studija i promet njegovog tekućeg računa. Čak i da potrošiš godine ne bi li upoznala sve njegove dijelove, oni ti ništa neće reći o njemu samome. Samo će ti dati informacije koje te zapravo ni ne zanimaju. Tebe zanima kakav je osjećaj kada te on ljubi. A za to ti je potreban trenutak…
Spoznavanje fizičkog svijeta nije dovoljno da bi se shvatila nevidljiva, uzročna stvarnost koja stoji ispod njegove vidljive površine. A upravo tako funkcionira matriks. On je svu našu pažnju usmjerio k materijalnom. Tako nas drži u neznanju. Tako nas kontrolira. I upravo je tako proizveo babuške.
Babuške nisu ništa drugo nego slojevi davnih informacija, naslage starih podataka, zidovi od smeća, povijest. Zato babuške stare. Ti stari podaci su se utjelovili u tvrdokorne ljušture babuški. I tako zamrznuti, zarobili ogromne količine emocionalne energije. Energije boli. Koja negdje unutra stalno radi dar-mar. Zato su navike babuške nezdrave, potezi disfunkcionalni, uvjerenja autodestruktivna. Jer ta energija koja upravlja njome nikada nije dobila priliku da se pročisti, obnovi, i stavi u funkciju rasta i razvoja. Nije dobila priliku za „update“.
Što je prilika? Znanje! Znanje kao odgovor na pitanje „tko sam“, „odakle sam“, „zašto sam tu“. Znanje da je čovjek više od žrtve podataka i povijesti. Jer ma koliko god slojeva babuška imala, ispod svih njih je svjetlo duše.
Kako do njega? Ako ne znanjem, odnosno, ako ne milom, onda život mora djelovati silom. Život u ruke uzima malj i situacijskim udarima udri po ljušturama babuški. Ako je nastala samo jedna pukotina, otvorila se prilika kroz čiji se procjep može probiti zraka znanja. Ona ima dovoljno energije da utamničenu dušu poveže sa većim, mnogo većim dijelom sebe – boginjom.
Ali nije nužno da te život razbija k’o jaja. Samu sebe nježno topi na svjetlu znanja. Neka ti theta amplituda moždanih valova u tome pomogne. To je sanjivo stanje. Čemu to? Znanje dolazi kao film s predivnim kadrovima i još ljepšim osjećajima. Stoga za prijem znanja treba imat mašte…