Koji je moj najveći strah? Ja! Preciznije, dijelovi mene koje ne poznajem, ne razumijem ili ih nisam svjesna. A najviše me plaši ono u meni čega nisam svjesna da nisam svjesna. A nisam svjesna ni svog uha, a kamo li suštine koja me je sastavila.
Zašto me plaše nepoznati dijelovi mene? Mogu biti svjesna svoga tijela. Mogu biti svjesna svojih misli, osjećaja. Ali kako je moguće da nisam svjesna inteligencije koja pokreće moje srce, krvotok, probavu, metabolizam, trudnoću, disanje? Kako je moguće da nisam svjesna te sile koja mi je napravila duh i tijelo? Kako je moguće da nisam svjesna vlastite suštine koja ima moć reći „ja“? I ako je ta inteligencija toliko moćna da stvara život, a pritom skriva mene od mene, onda mi ostaje samo zapanjenost.
Kažu da je najveći strah čovjeka strah od smrti. Da li je? Ako bi to bila istina, onda bi značilo da je smrt neka pojava izvan mene koja nema previše veze sa mnom. A nije. Smrt je ono što se događa meni. Znači da mi je imanentna. Znači da je ja sad imam u sebi. A ako u sebi imam toliku tajnu, um se pita, kakav još bezdan sama sebi mogu priuštiti? Ne, moj najveći strah nije od smrti. Moj najveći strah je od onog tajanstvenog dijela mene koji je toliko moćan da mi može u potpunosti sakriti čak i tako veličanstvenu misteriju kao što je smrt. Jer, ma koliko duboko moje neznanje bilo, nekako osjećam da ne umirem ja nego moje tijelo. Ali ako ja nastavljam svoj život i nakon smrti, to onda znači da nisam ljudsko biće. Ako nisam ljudsko biće, tko sam? Kažu da smo mi duše koje nakratko prolaze kroz zemaljsko iskustvo ljudskog bića.
Ok, što znači biti duša? Što znači biti bestjelesna, a sebeznana? Što znači biti ona koja zna tko joj je tvorac, kako je nastala, odakle dolazi, zašto je tu, kuda ide? I nadasve, zašto biti ona koja zna, a pristati na iskustvo one koja ne zna? Zašto biti boginja, a pristati na babušku?
Misao da nisam ljudsko biće, u mom umu stvara jezu. Ali u mojoj duši raskoš. S jedne strane, veća sam nepoznanica sama sebi nego što to mogu podnijeti, a s druge strane… zaista je uzbudljivo. Naime, taj ogroman, nepoznati dio mene same izvor je svega što u životu doživljavam. Dokaz? Ni jedan moj problem ne postoji bez mene. Ni jedan moj uspjeh ne postoji bez mene. Ni jedno moje iskustvo ne postoji bez mene. Kako da spoznam taj izvor? Znanjem. Što je, zapravo, znanje?
Promatrano iz Tesline perspektive, znanje je energetsko-informacijska supstanca koja unosi više svjetla u postojanje. Svjetlo je život. Život u znanju je prosvjetljenje. Znanje je život koji služi životu. Znanje je upotrebljivo i dobronamjerno. Pomaže privremenoj osobi da se poveže sa svojom divinskom suštinom. Znanje je protuotrov strahu. Znanje, to je babuška koja se sjetila da je boginja. Znanje, to je jako – jako dobar osjećaj! * Kako do znanja? Disanjem. Prati dah do izvora. Prati dah do tamo gdje pitanja sama na sebe odgovaraju. Eto, tako uče ljudska bića… koja to nisu…